Na 14 hektara stjenovitog terena Zadruga Modro Zelena posadila je 3.200 stabala masline, predstavljajući 72 autohtone sorte i nudeći model za obnovu napuštenog zemljišta diljem Dalmacije.
Svatko tko je putovao kroz dalmatinsku unutrašnjost vidio je isti krajolik: prostrana prostranstva sivog kamena, grmlja i bodljikavog raslinja.
Sada vlada tišina među napuštenim suhozidima koje su izgradile prethodne generacije. Procjenjuje se da 100.000 hektara krških polja i padina leži zapušteno diljem Dalmacije, dok u cijeloj Hrvatskoj ima samo 20.000 do 24.000 hektara pod uzgojem maslina.Vlada ne može jednostavno predati poljoprivredniku goli kamen i reći: ‘Sami snalazite.’
– Nebojša Jerković, agronom
Brojke ukazuju na golem i uglavnom neiskorišten resurs za poljoprivredu.
Projekt u Desnama, u općini Kula Norinska u južnoj Dalmaciji, pokazuje kako se čak i najzahtjevniji kameniti teren može pretvoriti u produktivno zemljište.
Krajem 2004. godine zadruga Modro Zelena Production and Service započela je s radom na 14 hektara krša unajmljenih od Hrvatskih šuma na 50 godina.
Pod vodstvom tajnika Nebojše Jerkovića i predsjednika skupštine Mije Vukušića, zadruga je postala primjer kako kontinuirani rad i kolektivna organizacija mogu pretvoriti marginalno zemljište u ekonomsku priliku.
Osnovana od članova udruge dobrovoljaca i veterana Domovinskog rata, zadruga je okupila bivše vojnike koji su odlučili zamijeniti oružje za poljoprivredne alate.
Na 14 hektara tvrdog, izloženog karsta, koji su isprva čistili ručno, uspostavili su prepoznatljivu organsku maslinu.
Nasad sada sadrži 3200 stabala masline, što predstavlja 72 autohtone sorte. Prostire se na nadmorskoj visini od 420 do 50 metara, s nagibima koji na nekim mjestima premašuju 40 posto. Mirisna polja lavande okružuju stabla.
To je postignuće navelo Ministarstvo hrvatskih branitelja da zadruzi dodijeli status referentnog centra za sedam obalnih županija.
Međutim, projekt je više od priče o uspjehu veterana. Pod tehničkim vodstvom Jerkovića, agronoma, konzultanta i člana upravnog odbora Hrvatske mreže za nacionalnu zajedničku poljoprivrednu politiku, Desne je također postao primjer prilagodbe uzgoja maslina promjenjivoj klimi.
“Naša kolekcija u Desne nije samo eksperimentalna maslinika; ona je živa banka gena i oblik osiguranja za hrvatsku maslinarstvo”, rekao je Jerković.
Govoreći na prvom prekograničnom panelu maslinara istočnog Jadrana, održanom tijekom inauguralnog Herz Olive Festa u Mostaru u Bosni i Hercegovini, Jerković je objasnio kako je maslinik u Desne postao prirodni laboratorij usred sve ozbiljnijih klimatskih promjena.
Uzgoj 72 sorte na istom stjenovitom tlu i pod istim suncem omogućuje uvid u to koja stabla mogu podnijeti klimatske ekstreme, a koja počinju posustajati.
Jerković je rekao da se klimatske promjene ne svode samo na više temperature. One također donose i produljenu sušu, iznenadnu vrućinu tijekom osjetljivog razdoblja cvatnje, jake vjetrove i stalnu opasnost od šumskih požara.
Nalazi iz gaja veterana su zapanjujući.
Oblica, tradicionalna sorta toga kraja, potvrdila je svoj ugled kraljice karsta, pokazujući znatnu prilagodljivost i otpornost na sušu, hladnoću i buru.
Lastovka i Drobnica podnose mjesece vrućine bez oborina, dok je visoko cijenjena Levantinka među prvima koja pokazuje znakove stresa i ne može ostvariti svoj puni potencijal bez navodnjavanja tijekom kritičnih faza.
Ostale autohtone sorte maslina, uključujući Paštricu i Buharicu, pokazale su iznimno stabilne prinose i otpornost na bolesti.
“Naše autohtone sorte već pružaju biološki odgovor na klimatsku krizu”, rekao je Jerković. “Ove stare sorte stoljećima su se prilagođavale našim mikroklimama.”
“Naš je zadatak znanstveno procijeniti te gene i koristiti ih pri uspostavljanju novih nasada umjesto da slijepo kopiramo rješenja iz drugih krajeva”, dodao je.
Ako je model Desne praktičan i održiv, postavlja se pitanje zašto se slične masline ne šire diljem Dalmacije.
Prema Jerkoviću, mladi hrvatski poljoprivrednici suočeni su s trima golemim preprekama: birokracijom, tehnološkim i financijskim rizikom te nepravednim tržištem.
Prva je čitav splet administrativnih prepreka. Neriješena vlasnička pitanja, male i razuđene parcele te kronične razlike između katastarskih evidencija i zemljišnih knjiga mogu pretvoriti pristup državnom zemljištu u višegodišnju muku.
“Često trošimo više vremena i energije na rješavanje papirologije nego na pripremu zemljišta i samu uspostavu nasada”, rekao je Jerković.
Drugi je izazov tehnološki i financijski rizik svojstven stjenovitom terenu.
Priprema krša za uzgoj je skupa, gotovo rudarska, a ne konvencionalna poljoprivredna djelatnost. Potrebna je teška mehanizacija za razbijanje stijena, izradu mjesta za sadnju, zaštitu ograničenog plodnog tla od erozije, izgradnju pristupnih cesta i osiguravanje opskrbe vodom.
Nakon tog početnog troška, poljoprivrednici se suočavaju s nekoliko godina održavanja bez prihoda dok čekaju da stabla dosegnu komercijalnu proizvodnju.
Budući da se pomoć iz fondova Europske unije često isplaćuje tek nakon dovršetka ulaganja, mladi poljoprivrednici moraju na početku preuzeti znatan financijski rizik.
Treća i najteža prepreka, rekao je Jerković, jest tržište kojim dominiraju uvozna interesna skupina i veliki maloprodajni lanci.
“Domaći proizvođač koji ulaže u krško zemljište, autohtone sorte i organsku proizvodnju jednostavno se ne može natjecati cijenom s masovno uvoženim uljem”, rekao je. “Maloprodajni lanci daju prednost najnižoj otkupnoj cijeni, dok su podrijetlo i rad lokalnih poljoprivrednika sporedni kriteriji.”
Kako bi potaknuo vladu i investicijske fondove da podrže obnovu napuštenog krša, Jerković je predložio akcijski plan u tri koraka nadahnut uspješnim europskim modelima.
Prvo, vlada bi trebala stvoriti registar prikladnog krškog zemljišta. Cilj ne bi bio obrađivati svako prirodno područje, već identificirati parcele koje se mogu uključiti u poljoprivrednu proizvodnju bez nanošenja štete okolišu.
Nacionalne i lokalne vlasti potom bi konsolidirale te parcele, riješile njihov pravni status i ponudile ih na dugoročni najam od 30 do 50 godina. Jerković je rekao da nema smisla uspostavljati trajne nasade na zemljištu bez osiguranog vlasništva.
Drugo, Hrvatskoj je potreban nacionalni program obnove krša kao dio strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike.
Program bi trebao osigurati avanse i pristupačne dugoročne zajmove za mlade poljoprivrednike. Pomoć bi trebala trajati tijekom ključnih prvih godina uspostave nasada, kada proizvođači imaju troškove, ali nemaju prihode od berbe.
“Vlada ne može jednostavno predati poljoprivredniku goli kamen i reći: ‘Sami snalazite se'”, rekao je Jerković.
Treći i možda najvažniji korak bila bi temeljna promjena u načinu na koji zadruge posluju, razvojem profesionalno vođenih zadružnih organizacija drugog reda.
Jerković je kao primjere naveo velike španjolske zadruge poput Dcoop i Grupo Jaencoop, kao i talijansku zadrugu C.A.B. Terra di Brisighella.
“Ovi sustavi okupljaju desetke tisuća poljoprivrednih obitelji”, rekao je. “Mali uzgajivači maslina zadržavaju vlasništvo nad svojim zemljištem i predaju svoj plod lokalnoj mljekari.”
“Veća krovna zadruga brine se o skladištenju, brendiranju, kontroli kvalitete i, što je najvažnije, pregovorima s velikim kupcima i izvoznim tržištima”, dodao je Jerković. “To znači da mali proizvođač više nije sam i bespomoćan na tržištu.”
U Hrvatskoj, rekao je, zadruge prečesto postoje prvenstveno da bi se prijavljivale za financijska sredstva, a ne da bi djelovale kao komercijalne organizacije s profesionalnim upravljanjem.
Jerković je također imao izravnu poruku za mlade ljude koji razmišljaju o povratku zemlji: svatko tko planira prodavati masline ili maslinovo ulje kao jeftinu, anonimnu robu posrednicima trebao bi to preispitati.
Tvrdio je da gospodarstva na karstu mogu opstati samo stvaranjem visokovrijednih proizvoda i doživljaja.
S tim ciljem na umu, Zadruga Modro Zelena planira objekt u Desnima koji će nadilaziti poljoprivrednu proizvodnju.
Kompleks će pod jednim krovom objediniti modernu opremu za preradu, vinariju, izložbeni prostor, degustacijsku salu i luksuzne smještajne jedinice. Električna energija je nedavno dovedena na lokaciju.
“Poljoprivreda stvara autentičan sadržaj, dok nam agroturizam omogućuje da to iskustvo prodajemo izravno, bez posrednika”, rekao je Jerković. “Posjetitelji ne dolaze samo kupiti proizvod. Žele doživjeti krajolik, vidjeti kako se proizvodi vrhunsko maslinovo ulje i čuti priču o ljudima koji su savladali krš.”
Berbe maslina i grožđa, cvjetanje lavande i kulinarske radionice mogle bi produljiti turističku sezonu Dalmacije na gotovo cijelu godinu.
Veterani iz Desne pokazali su da se krš može pretvoriti u produktivno i ekonomski vrijedno zemljište.
Hoće li 100.000 hektara zapuštenog krša u Dalmaciji ostati spomenik depopulaciji i napuštanju ili pomoći u stvaranju temelja sektora vrhunskog hrvatskog maslinovog ulja, uvelike će ovisiti o vladinoj politici.
Izvor: Olive Oil Times
