Tijekom listopada ove godine bit će objavljena nova knjiga zagrebačkoga odvjetnika Srećka Ilića koja nosi naslov Volja i zlovolja hrvatskih sudišta. Potaknut tekstovima jezične tematike na Portalu HKV-a,autor nam je poslao dio teksta iz drugoga poglavlja navedene knjige vezan uz pravne termine i nomotehniku u hrvatskom pravosuđu. (hkv)

Pravni termini i nomotehnika

Kada su novinari 1971. godine pitali jezikoslovca Tomislava Ladana što misli o jeziku u JNA, on je odgovorio: Kada taj jezik bude imao svoju vojsku, imat će i vojska svoj jezik.

Činjenica je da od 90-ih godina prošlog stoljeća imamo svoju vojsku, tako vojska (i ne samo vojska – npr. i pravosudni sustav) imaju i svoj jezik. Međutim, s jezikom u praksi baš i nije tako.

U presudama i rješenjima koje su se donosile u bivšoj naddržavi ostavljeni su neki izvorni termini i izrazi, koji su se tada rabili, poglavito u tadašnjoj JNA.  Srednje slovo „n“ iz prethodne kratice odnosi se na riječ „narodni“ pa se postavlja pitanje na koji se to narod u bivšoj državi odnosi. Na hrvatski sigurno ne, jer većina izraza koji su se rabili u sudskim postupcima i ostaloj pisanoj korespondenciji iz tog vremena nisu bili u duhu hrvatskog standardnog jezika.

Međutim, u suverenoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj, u sudskim presudama i rješenjima, državno-odvjetničkim, odvjetničkim, upravnim i inim podnescima i ostalim aktima, i nadalje se rabe izričaji koji nisu u duhu hrvatskog standardnog jezika.

Primjera radi navodi se nekoliko izraza u odvjetničkom i sudskom vokabularu koji se često rabe u tužbama, žalbama i ostalim odvjetničkim podnescima kao i u presudama, rješenjima i ostalim sudskim pismenima, a koji nisu ili gramatički ispravni ili nisu u duhu hrvatskog standardnog jezika, a koje odvjetnici i suci često rabe i danas,  kao što su npr: diskreciono (ispravnije: diskrecijsko), dispozitiv presude (izreka presude), domaćinstvo (kućanstvo), dozvoliti (dopustiti), em (i), greška (pogreška ili pogrješka), hapsiti (uhititi), krivično (kazneno), kvalitet (kvaliteta), liči (sliči), milion (milijun), minut (minuta), municija (streljivo), nabavka (nabava), nauka (znanost ili nauk), ništavan (ništetan), obeštećenje (odšteta), odsustvo(odsutnost), omaška (zabuna), organ (tijelo), pakovati(pakirati), pažnja (pozornost), penzioner (umirovljenik), pismenim putem (pisanim putem), policijska marica (policijsko vozilo), porijeklo (podrijetlo), posjeta (posjet) predostrožnost (oprez), prepiska (dopisivanje), pretres (pregled), prometna traka (prometni trak), prvostepeni (prvostupanjski), redovan (redovit),  region (okruženje), sahrana (pogreb, pokop), saobraćaj (promet), saučešće (sućut), sekund (sekunda), sistem (sustav), spisak (popis), spor (prijepor), stav (stajalište), takmičiti (natjecati), testament (oporuka), tokom (tijekom), učesnik (sudionik), učestvovati (sudjelovati) upotrijebiti (uporabiti), uračunljiv (ubrojiv), utisak (dojam), vanknjižno (izvanknjižno), vanredno (izvanredno) i mnoge druge riječi koje se možebitno rabe iz neznanja ili pak drugih razloga.

Isto tako se vrlo često u sudskim pismenima i na raspravama pa čak i u nekim zakonima koristi skupni termin „ spis predmeta“, a što je očiti pleonazam, gdje takvim izrazom dolazi do neosviještene jezične figure odnosno do nepotrebnoga gomilanja riječi gdje jedna riječ („predmet“) obuhvaća drugu  riječ („spis“) pa se jedna riječ podudara s drugom, a istoznačnice su.

Dakle, kao što je navedeno, nije to tako samo u pravosuđu, već u svim segmentima života u Hrvatskoj. Stoga ne iznenađuje činjenica da je Hrvatski sabor, na prijedlog Matice hrvatske, 26. siječnja 2024., donio Zakon o hrvatskom jeziku, pokušavajući zaštititi svoj (vlastiti) jezik. Činjenica je da je to jedan od vrlo rijetkih zakona u Republici Hrvatskoj koji nema odredbe o prekršajnim sankcijama i zato ga se uglavnom nitko i ne pridržava. Vrijeme će pokazati hoće li Zakon o hrvatskom jeziku u budućnosti opravdati svoje postojanje. U prve tri godine od stupanja na snagu, taj Zakon apsolutno nije opravdao svoje postojanje.

Primjera radi navodi se da je u Jutarnjem listu od 28. rujna 2024. na vrhu  svake novinske stranice bio napisan dan i mjesec izlaska tih novina na engleskom jeziku (SATURDAY, 28. SEPTEMBER 2024.). Navedenog dana u Jutarnjem listu bio je članak vezan za sjednicu saborskog Odbora za pravosuđe kojem je nazočio Glavni državni odvjetnik R. Hrvatske Ivan Turudić i saborska zastupnica Urša Raukar-Gamulin, koja je, postavljajući mu pitanje, rabila termin “uhapsiti”, da bi joj Turudić odgovorio da se u Hrvatskoj ne rabi taj termin nego “uhititi”. Radi li se ovdje možebitno o namjeri pisanja dana i mjeseca izlaska novina na engleskom jeziku zbog ispravljanja riječi „uhapsiti“ i svrstavanju na jednu od strana iz navedenog “jezičnog sukoba“ ili je pak riječ o pukoj slučajnosti? Sve je moguće! Indikativno je da se nikada prije, a i nikada poslije nije dogodilo da je Jutarnji list dan i mjesec izlaska novina navodio na engleskom jeziku. Ovakva praksa sigurno se ne bi, primjerice, mogla dogoditi u francuskim novinama Le Monde i drugim francuskim novinama. Odmah bi bio smijenjen glavni i odgovorni urednik. 

Možda će netko, a prima vista, donju fotografiju smjestiti u središte Londona. Ne radi se o Londonu već o središtu Zagreba. Radi se o ploči okruglog oblika promjera jednog metra tj. o pekarnici BREAD & DELI (a na ploči je još šest riječi samo na engleskom jeziku) koja je službeno otvorena 23. studenog 2024. na zagrebačkoj Lašćini, dakle nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom jeziku. To je samo jedan od niza dokaza da se navedeni Zakon u Republici Hrvatskoj ne primjenjuje, upravo iz razloga što tim Zakonom nisu predviđene bilo kakve sankcije.

Mnogi govore da se ne treba čuditi jer da je to jezična sudbina malih naroda. Međutim, Hrvatska ne spada u male nego u malobrojne narode pa pjesma Vladimira Nazora „Hrvatski jezik“, zaslužuje da se nađe i u ovoj knjizi.

U tebi sam vijek svoj proživio,
drevni i lijepi jeziče Hrvata;
rođen na morskom pragu tvojih vrata,
polako sam te, uz trud, osvojio.

Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
u kolibici, u kući od zlata
svuda je meni glas tvoj žuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome
zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
rojevi riječi u govoru tvome.

Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
da u tebi dišem i da živim s tobom,
i onda kad me više biti neće.

* * *

In fine, ostaje nam samo nada da se hrvatski jezik neće učiti i podučavati na sveprisutnom engleskom jeziku, a primjer konkretnog pravnog termina, koji nije u duhu hrvatskog standardnog jezika, navodi se u sljedećem naslovu ove knjige.

Zakon o obeštećenju bez obeštećenja

Uvodno se iznosi činjenica da puno osoba u javnom prostoru (novinari, političari, suci, sudski namještenici, odvjetnici, javni bilježnici i dr.) za riječ „odšteta“ rabe riječ „obeštećenje“, iako riječ „odšteta“ ima sedam grafičkih znakova dok skoro dvostruki broj znakova ima riječ „obeštećenje“ pa bi po vremenu izgovora ili vremenu pisanja potonja riječ bila i neekonomična, a što je važnije riječ obeštećenje nije u duhu hrvatskog standardnog jezika.

U Zakonu o obveznim odnosima, koji najviše regulira odštetno pravo u R. Hrvatskoj, na stotine mjesta rabi se riječ „odšteta“ ili pak „naknada štete“ (u svim padežnim oblicima), a nigdje se ne rabi riječ „obeštećenje“, koja je u hrvatski jezik ušla pod utjecajem drugih jezika iz regiona.

Autor ove knjige kao odvjetnik te istovremeno i u statusu člana Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora (dalje u tekstu: podnositelj prijedloga), obratio se Ministarstvu zdravstva R. Hrvatske podnoseći dopis kojim je inicirao Prijedlog za pokretanje postupka za izmjenu naziva „Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu“.

Podnositelj prijedloga je posebno naveo činjenicu da se u tekstu navedenog Zakona (koji ima samo 11 članaka) na 8 mjesta rabi termin „naknada štete“, a na 15 mjesta termin „odšteta“ pa nije jasno kako je termin „obeštećenje“ nepoznat netko, a time i poznat netko (Hrvatski sabor) „ugurao“ u naslov navedenog Zakona, a nigdje se prijeporni termin ne navodi u tekstu tog (neo)beštećenog Zakona.

Državna tajnica Ministarstva zdravstva je, dana 20. listopada 2025., podnositelju prijedloga dostavila dopis u kojem mu zahvaljuju što promiče pravne i jezične preciznosti u zakonodavnim aktima R. Hrvatske. Nadalje, ona u ime navedenog Ministarstva izvješćuje podnositelja prijedloga da je Ministarstvo u završnoj fazi izrade prijedloga izmjena i dopuna „Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu“, koji će uskoro biti upućen u postupak javnog savjetovanja putem portala e-Savjetovanje pa se upućuje podnositelj prijedloga da ima priliku, kako se navodi u dopisu, svojim stručnim komentarima i prijedlozima, doprinijeti konačnom oblikovanju kvalitetnog i usklađenog zakonskog prijedloga.

Podnositelj prijedloga se, putem portala e-Savjetovanje, ponovno u dvostrukoj ulozi i kao odvjetnik i kao član Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora, uključio u javno savjetovanje te uputio prijedlog izmjene samo jedne jedine riječi (obeštećenje) i to samo u nazivu navedenog Zakona, cit:

„Iznosim činjenicu da u R. Hrvatskoj postoji zakon koji rabi pravni termin „obeštećenje“, što je pomalo nestvarno, a taj termin je unesen u naziv zakona koji glasi: „Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu“ (NN 79/07, 139/10 i 111/18).

Činjenica jest da se u tekstu navedenog Zakona (koji ima samo 11 članaka) na 8 mjesta rabi termin „naknada štete“, a na 15 mjesta termin „odšteta“ u svim padežnim oblicima, dok se u navedenom Zakonu nigdje ne rabi termin „obeštećenje“.

Usporedbe radi, u najvećem zakonu u R. Hrvatskoj i to u Zakonu o obveznim odnosima kojim se najviše regulira tzv. odštetno pravo  na 8 mjesta se rabi termin „odšteta“ te na 529 mjesta termin „naknada štete“, oba termina u svim padežnim oblicima, dok se niti jedanput ne rabi termin „obeštećenje“. 

Nadalje, pravni termin „obeštećenje“, koji je „neoprezno upao“ u sam naziv „Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu“, nije u duhu hrvatskog standardnog jezika, a svoj jezik pokušava zaštititi čak i Hrvatski sabor donošenjem Zakon o hrvatskom jeziku (NN 14/24).

Naglašavam činjenicu da se pravni termin „obeštećenje“ navodi u sada važećim Zakonima o obligacionim odnosima R. Crne Gore i R. Srbije te u važećem Zakonu o obligacionim odnosima Federacije BiH i Republike Srpske (a što je provjerljivo putem interneta), dok se u niti jednom zakonu u R. Hrvatskoj, osim ovog „Azbestnog“ ne navodi termin „obeštećenje“.

Nije uopće prijeporno da je termin „obeštećenje“ u hrvatski jezik ušao pod utjecajem drugih jezika iz “regiona”, a poglavito se u zadnje vrijeme „udomaćio“ pa sve više osoba u javnom prostoru (novinari, političari, odvjetnici, suci i dr.) za termin „odšteta“ rabe termin „obeštećenje“ usprkos činjenici da je neekonomičan jer ima jedanaest grafičkih znakova, a „odšteta“ puno manje (sedam).

 Na sami tekst prijedloga izmjena navedenog Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu nema nikakvih primjedbi.

Zaključno, smatram da bi bilo svrhovito, kada se već mijenja navedeni Zakon da se naziv tog zakona promijeni u: „Zakon o naknadi štete radnicima profesionalno izloženih azbestu“ kako bi izmjena prijepornog pravnog termina bila usklađena sa Zakonom o obveznim odnosima R. Hrvatske koji najviše regulira tzv. odštetno pravo, a istovremeno bi novi termin bio i u duhu hrvatskog standardnog jezika.

U nadi da će Ministarstvo zdravstva R. Hrvatske prihvatiti ovaj prijedlog i predložiti ga Hrvatskom saboru na usvajanje, bilježim se s osobitim poštovanjem“.

* * *

U vremenu od 3. studenog do 3. prosinca 2025. provedeno je javno savjetovanje putem portala e-Savjetovanja i u tih 30 dana samo je bio jedan komentar i to komentar autora ove knjige, u cijelosti gore citiran. (poveznica-Hrvatski Sabor – P.Z. br: 248)

Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora, kojem je predsjednica Ivana Kekin, odbio je prijedlog za izmjenom riječi „obeštećenje“ u nazivu navedenog Zakona pod obrazloženjem, cit: Primjedba će se uzeti u obzir prilikom slijedeće izmjene zakona. Izmjene ovog zakona donose se radi usklađivanja propisa s propisom EU, a vezano uz izmjene popisa bolesti koje uzrokuju azbest.

Hrvatski sabor je navedeni Zakon donio 30. travnja 2026. godine. Doista  nije bilo nikakvog pravnog i stvarnog razloga da Hrvatski Sabor ne izmijeni jednu jedinu riječ u nazivu navedenog Zakona, ako zbog ničeg drugog, onda zbog činjenice da se prijeporna  riječ „obeštećenje“ nigdje ne spominje u tekstu Zakona u kojem se inače rabi isključivo termin „odšteta“ ili pak „naknada štete“.  

* * *

I autoru ove knjige, kao članu Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora, očito nije, unatoč poznim godinama, bio dovoljan savjet starorimskog pjesnika Horacija: Beatus ille, qui procul negotiis! (Blago onome koji je daleko od državnih poslova!)

Srećko Ilić

Izvor: hkv.hr