
Nakon dugih šest dana puta, nebrojenih koraka i iscrpljujućih kilometara koji su poput niti spajali krajnji jug i istok naše domovine, sudionici Memorijalnog maratona „Navik on živi ki zgine pošteno“ stigli su pred jedan od najvažnijih ciljeva svoje plemenite misije – u Vukovar.
Šesta dionica maratona donijela je sa sobom sasvim poseban, teško opisiv emotivni naboj. Fizički umor, koji se neminovno nakupljao u mišićima od samog polaska s Prevlake, sada je pao u drugi plan. Kako se karavana približavala slavonskoj ravnici i obalama Dunava, svaki je korak postajao lakši, nošen snagom dubokog strahopoštovanja.
Ulazak u srce hrvatske žrtve i ponosa
Ući u Vukovar nikada ne predstavlja samo zemljopisni dolazak u još jedan grad. To je ulazak u samo ishodište hrvatske samostalnosti, mjesto gdje se ispisivala povijest i gdje svaka ulica i svaki kamen nose svoju tešku, ali neizmjerno ponosnu priču. Grad heroj, sa svojim simbolima od Vodotornja do Memorijalnog groblja, dočekao je maratonce onako kako to samo on zna – u tišini koja obuzima dušu i govori znatno više od bilo kakvih riječi.
Za sudionike ovog maratona, ali i za sve nas koji njihov put pratimo, dolazak u Vukovar snažan je podsjetnik na klasične, neprolazne vrijednosti. Podsjeća nas na hrabrost, nesebičnost i onu najčišću ljubav prema domovini i bližnjemu. Žrtva branitelja Vukovara i svih civila koji su s gradom disali do posljednjeg daha, trajna je opomena, ali i svjetionik koji nam pokazuje kako se dostojanstveno brani ono što je ispravno i pravedno.
Plamen sjećanja koji obvezuje
I ovaj je dan, dolaskom na odredište, zaključen na jedini ispravan i dostojanstven način. U tišini vukovarske večeri, pred spomen-obilježjima onima koji su za našu slobodu dali apsolutno sve, zapaljene su svijeće i izrečene tihe molitve.
Taj plamen sjećanja nije tek puki simbolični čin. On je naša obveza da domovinu i zajednicu, od najmanje općine do državne razine, gradimo pošteno, odgovorno i usmjereno isključivo na dobrobit naših sugrađana – jer samo takvim radom u miru ostajemo dostojni njihove žrtve u ratu.
Pred maratoncima je sada završni čin – posljednji koraci do Iloka, čime će ova veličanstvena ruta dobiti svoj potpuni smisao. No večerašnji spokoj u Vukovaru ostat će trajno svjedočanstvo o snazi ljudskog duha i sjećanju koje, kako i samo ime maratona kaže, uistinu živi vječno.
Nino Erceg