Karavana ponosa i sjećanja, Memorijalni maraton „Navik on živi ki zgine pošteno“, uspješno je savladala svoju petu dionicu. Put koji je započeo u Novskoj, svoj je ispunjen i dostojanstven kraj za ovaj dan pronašao u srcu Slavonije – gradu Đakovu. Svaka etapa ovog hodočašća nosi svoju težinu, ali i nebrojene trenutke ljudskosti koji daju snagu za daljnje kilometre.
Snaga zajedništva i slavonska gostoljubivost
Iako fizički zahtjevna, ova je dionica još jednom pokazala kako se umor najlakše prevladava uz osmijeh i podršku dobrih ljudi. Tijekom puta prema istoku, maratonce su nakratko okrijepile svježe domaće jagode – mali, ali dragocjeni podsjetnik na blagodati i plodove naše zemlje.
No, ono što uistinu hrani duh na ovakvim pothvatima jest osjećaj pripadnosti i zajedništva. Baš kao i prethodne godine, sudionici su doživjeli iskrenu, toplu dobrodošlicu u Slavonskom Brodu, gdje ih je otvorenih vrata i s puno srca ugostila obitelj Skejić. Upravo u takvim gestama leži snaga našeg društva. Ta autentična, tradicionalna gostoljubivost, gdje se pred putnika iznosi ono najbolje što se ima, svjedoči o klasičnim vrijednostima koje u našim manjim sredinama još uvijek duboko žive i koje trebamo ljubomorno čuvati.
Pijetet u tišini đakovačke večeri
Dolazak na cilj u Đakovo nije označio samo kraj još jednog dana ispunjenog naporom. Kao i na svakoj dionici do sada, sportski i fizički aspekt maratona ustupio je mjesto onom duhovnom i povijesnom. Kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima sudionici su zastali, pomolili se i u tišini zapalili svijeće.
U tom jednostavnom, ali nevjerojatno snažnom činu sažeta je cijela bit ovog maratona. Svaki pretrčani kilometar posvećen je onima koji su za našu današnju slobodu, mir i mogućnost da gradimo bolje društvo, dali ono najvrjednije – svoje živote. Njihova žrtva obvezuje nas na sjećanje, ali i na pošten i odgovoran život u svakodnevici.
Maratonci nastavljaju svoj plemeniti put prema konačnom cilju. Vođeni zahvalnošću i osnaženi podrškom susreta s dobrim ljudima duž cijele rute, nastavljaju prenositi živu poruku da istinski heroji nikada ne umiru, dok god žive u srcima onih koji ih se s ponosom sjećaju.
Nino Erceg
