Razgovaramo s osobom koja godinama unosi lahor u drušveni život Metkovića. Uvijek u pokretu i spreman za nove pohode. S nama je danas Ruđer Bošković – Ruđo, koji bez dlake na jeziku govori za MetkovicNET.
Sportaš, organizator, animator – što te pokreće ?
Po prirodi sam vrlo hiperaktivna osoba, čovjek koji ne može stajati u jednom mjestu, prekriženih ruku, jednostavno sam energija koju rijetko tko ima. Nekada mi ta energija zadaje i probleme, ali kada čovjek voli ono što radi, ništa mu nije teško, nema te prepreke koja se ne može savladat ili događaja koji se ne može organizirati. Sretan sam što sam u sportu, nisam diplomirao, ali 3 godine Kineziološkog fakulteta napravile su od mene puno boljeg čovjeka, još boljeg sportaša te skromno bih rekao organizatora za 10. To ne mislim ja, nego moja djela puno toga govore.
Bio si u Njemačkoj, vratio si se kući i ponovno pokrenuo trkačku scenu?
Da, jesam, u periodu od 2 godine u više navrata, morao sam, jer posao nikako nisam mogao pronaći u dolini Neretve, a osoba sam koja se ne srami bilo šta raditi u životu. Tako sam usavršio molerske poslove, poslove marketinga i organizacije velikih evenata, koji nažalost u našoj sredini i ne nailaze na neko plodno tlo. S jednog od takvih poslova sam telefonski i preko interneta organizirao humanitarnu utrku za Marija Skočibušića, na kojoj smo prikupili 76 000HRK za našeg rano preminulog sugrađanina, taj dan nikada neću zaboraviti dok je 750 sportaša čekalo start s trga Kralja Tomislava. Ja sam tad nažalost bio u busu za Metković i odlučio sam da je Njemačka samo nešto turistički. Ništa posao, srce i duša, sve je u Metkoviću.
Kako se nosiš sa zdravstvenim problemima, ne smeta ti šećerna bolest, ozljeda noge i neuspješna operacija ?
Mislim da svi moji prijatelji i poznanici znaju da sam dijabetičar. Dobro je to za slučaj “ne dao Bog”, to me još više steglo i natjeralo da brinem o sebi i da se ne dam bez obzira što je ta bolest – tihi ubojica. Ja to naglašavam i ne želim izgubiti, nije to u mojoj prirodi. Skočni zglob mi je operiran, nažalost neuspješno te ni dan danas nitko nije odgovarao za to. Svu medicinsku dokumentaciju čuvam te ću vrlo brzo sve dati u javnost, ne iz zla ili dišpeta, čisto da se vidi kako se može biti nemaran i kako se nečije zdravlje može ozbiljno ugroziti, a pri tome tvrditi da je sve prošlo uspješno. Uz takvu nogu i šećer, velika bi većina odustala od svih aktivnosti. Međutim ja sam lav, borac, uz sportske uloške, pravilnu prehranu, vraćam se u profesionalni sport, začuđujuće brzo i uspješno te se spremam na prave sportske podvige. Želim biti prvi dijabetičar koji će trčati brže od ikoga, iznenadit će se mnogi što sve mogu, samo Bože zdravlja !
Cijela obitelj, prijatelji, glavna su ti uzdanica u realizaciji projekata ?
Da, moram priznati da svi stoje iza mene maksimalno, prvo obitelj, a onda prijatelji iz svih oblasti. Kad to počne ići u krug, skupi se mnoštvo sugrađana koji bespogovorno dijele sa mnom i dobro i zlo, a projekti poput Skalinade i Mandarina Halfmarathona, na njih izađe gotovo 300 ljudi ( SVI VOLONTIRAMO), pa se mnogi pitaju kako, a ne plaćamo ih jer nemamo novca. Biti iskren, pošten i predan svom radu, a pritom ne lagati, ne varati, pravo je malo čudo u ovom gradu, to nosi i brojne posljedice, podapinjanja, ulične priče i pričice, ali da sam se obazirao na to nikada ne bih ništa napravio za ovaj grad, za udrugu, za sport i djecu ovog grada.
Neke si utrke digao na međunarodnu razinu? Kako to uspijevaš, i prepoznaje li se općenito veličina tih događaja?
Metkovska Skalinada je jedinstvena utrka u Europi, dok su nam se prvih godina smijali, omalovažavali nas, mi smo furali svoj đir, išli po svim utrkama u regiji, učili od najboljih. Zato je danas Skalinada uvrštena u sportske događaje od opće važnosti za Hrvatsku, utrka s 5 zvjezdica, od sigurnosti preko nagrada do broja natjecatelja, sama organizacija koja je predstavljena u Bologni prošle godine, ocijenjena je najvišim ocjenama, u potpunosti ekološka utrka, brend o kojem se priča nadaleko te smo u četvrtom izdanju od EU fonda interregionalnog razvoja dobili sve što skalinada zaslužuje, a nije mogla sebi priuštiti svih ovih godina.
Mandarina Halfmarathon – rekao bih, bez imalo ustručavanja, najveće sportsko natjecanje koje je održano u Metkoviću, s velikom tendencijom rasta. U prilog idu činjenice da je na prošlom izdanju trčalo 750 natjecatelja iz 16 država svijeta, tri dana totalnog trkačkog ludila, svi ti ljudi su gostovali više dana u Metkoviću, brali mandarine, išli na fotosafarije, posjećivali muzeje, spavali u našim hotelima te su tako napravili najveću moguću reklamu za dolinu Neretve, dolinu koja apsolutno ne razumije i ne podržava ovaj događaj na način na koji bi trebala. Za mene osobno žalosno, da moramo prositi od vrata do vrata, kako bismo skupili novce za organizaciju koja nije nimalo lagana i nimalo jeftina.
Kako te i na koji način te prati lokalna i županijska vlast ?
Škakljiva tema, ali bez dlake na jeziku uvijek pa i sada. Od početka rada udruge Neretva Run, promjienile su se tri vlasti, prva nas nije ni doživljavala, tek smo počinjali tada pa ćemo zanemariti. Onda je došao Most. Iskreno, iako me politika ne zanima, jer dijeli i svađa narod u Metkoviću, tadašnja gradonačelnica prepoznavala je naše projekte i suradnja je bila odlična. Bio bih bezobrazan kada bih rekao da je drukčije. Danas, moram opet biti iskren, gradonačelnik gospodin Milan shvatio je maksimalno ozbiljno rad naše udruge, iako bi moglo biti puno bolje, puno odlučnije, ali potpora je ogromna (koliko može grad), jer zajedno od ovog grada možemo, ako već i nismo, napraviti pravo trkačko uporište u regiji, što dokazuje i 750 natjecatelja iz 16 država svijeta na zadnjem izdanju Mandarina Polumaratona, od kojeg najviše grad Metković ima koristi, kroz hotele, kroz obrtnike (koji nas omalovažavaj,u a svi bi htjeli dio kolača ), kroz izlete, posjete muzejima itd.
Županijska vlast je posebna priča, niti jedno izdanje skalinade u prve tri godine ni pozdrava ni pohvale, a toliko toga je ta Skalinada napravila za županiju. Ipak moram istaći, da smo tek nakon otkazivanja četvrtog izdanja dobili i više nego odličnu potporu, jer smo uz zajedničke napore, uz predstavljanje utrke u Bologni, naletjeli na divljenje i čuđenje kako je takva utrka otkazana, a uz sport promovira kulturnu baštinu grada Metkovića te organizacijski zadovoljava sve standarde velikih sportskih eventa. Veliko hvala dožupanici Marević, koja je imala vremena i volje da vratimo Skalinadu, utrku o kojoj se priča u Europi .
Ima li podmetanja, problema u organizaciji ?
Uvijek, ali i to će se promijeniti, polako se mičemo s mrtve točke, prvih godina pogotovo polumaraton, pojedinci su nam radili neoprostive probleme, primjerice kada se netko odluči ići na kavu, a promet je zatvoren za sva motorna vozila, ulice koje se zatvaraju, budu maksimalno zatvorene 20 minuta i onda dolazimo do toga da moramo skakati ljudima na auta, jer kako nekom objasniti da u tom trenutku ulica nije prometna nego je sportsko polje i ne možete se voziti automobilom kroz 750 natjecatelja, netko može poginuti, a ne bi bio prvi slučaj i onda nikada više ne bi nitko došao na utrku, a Metković bi bio zadnja rupa na atletskoj karti Europe, na kojoj radimo već 5 godina. To vam je isto kao da ja usred utakmice npr. Hajduk – Dinamo odlučim malo trčati po terenu, gdje se odvija sportska priredba. Zaista se moram zahvaliti našoj PP Metković i gospodinu Bubalu koji maksimalno uvažava naš rad te zajedničkim naporima uz priložene elaborate za promet, iz godine u godinu, Metković dobiva same pohvale i vrhunske recenzije za promet i sigurnost natjecatelja.
Naš najveći problem su sponzori – većina ljudi misli da mi uzimamo novce sebi, a to je notorna laž i spreman sam na sve sudove, inspekcije, dođite i provjerite rad ove udruge. Sponzori iz Metkovića su rijetki, ali imamo gradskih tvrtki koje ipak prepoznaju važnost ovih sportskih događaja, te nas pomognu koliko mogu, ali ne dovoljno za financiranje polumaratona kojem troškovi idu u nebesa, zato se posvećivamo velikim hrvatskim brendovima koji s velikim ponosom sponzoriraju Mandarina Halfmarathon te svake godine nas pozitivno iznenade.
Tko te najviše podržava u organizaciji Mandarine Halfamarathona i Skalinade ?
Opet iskreno i u glavu. Moj najveći prijatelj i oslonac Pavo Dujmović, bez njega ništa, bez Denisa Pavlovića našeg potpredsjednika, Andreja Vištice i cijele ekipe Neretva Run-a. Uz njih ogromna nam je potpora gradonačelnik gospodin Milan i Sportska zajednica Grada Metkovića, PP Metković, JVP Metković, DVD Metković, Srednja Škola Metković, BK Relaks , BK Metković , Air Soft Klub Stop, ova ekipa na dan utrke broji 300 ljudi na ulici da bi se događaj sproveo u djelo i zaista sam sretan što zajedno pravimo veliki događaj za naš grad, koji će ove godine ići uživo na radijskom prijenosu, a s utrke će izvještavati preko 20 portala, 5 televizijskih kuća, a u velikim smo pregovorima i za izravni prijenos na SPTV-u, nije nemoguće da se četvrto izdanje polumaratona pojavi u live prijenosu, svima smo zanimljivi osim sponzorima.
Dokle ovako ?
Da znate samo kakvu ja psihičku kalvariju proživljavam od pojedinaca u ovom gradu, zavrtilo bi se mnogima kada bih počeo pričati. Dolazilo mi je više puta da sve pogasimo i otvorimo nove stranice naših života, ali ovakav trud, energija i organizacija ne mogu se baš tako baciti u vjetar, sve ovo radim da bi jednog dana ovo sve nekome ostalo tko će s još više energije raditi i organizirati, te naposljetku dopridonositi svom gradu, za kojeg se borim, kojeg volim i nikada neću dati na njega. Grad se voli djelima, a ne pričama, podjelama, rekla – kazala , bilo bi svima bolje kada bi malo pozitivnije gledalo i na grad i na sve u životu .
MetkovicNET
