Vijest o odlasku Mate Miše Kovača u 86. godini života nije samo vijest o smrti jednog glazbenika; to je trenutak u kojem se opraštamo od simbola jednog vremena. Ostavši iza sebe suprugu Lidiju i kćer Ivanu, Mišo nas je fizički napustio, ali njegova prisutnost u našim životima, kroz pjesme koje su postale dio našeg kolektivnog identiteta, ostaje trajna.
Rođen u Šibeniku u ljeto 1941. godine, Mišo nije od prvog dana bio predodređen za svjetla pozornice. Njegov rani životni put – od izučavanja tapetarskog zanata i dječačkih snova o branjenju za splitski Hajduk, do statusa glazbene ikone – priča je o autentičnom čovjeku iz naroda. Upravo u toj iskrenosti i jednostavnosti leži tajna njegove neviđene povezanosti s publikom. Kada je pjevao “Više se nećeš vratiti” na festivalu u Sarajevu davne 1969. godine, ili kada su dvorane odjekivale stihovima “Proplakat će zora”, “Poljubi zemlju” i “Ostala si uvijek ista”, Mišo nije samo izvodio skladbe. On je komunicirao čistu emociju.
Gledajući analitički na njegovu karijeru dugu više od šest desetljeća, fenomen Miše Kovača prkosi prolaznim trendovima današnje industrije zabave. On je bio i ostao zagovornik onih klasičnih, temeljnih vrijednosti – ljubavi, poštovanja, odanosti obitelji i zavičaju. Njegova sposobnost da jednim pokretom ruke digne tisuće ljudi u zrak govorila je o dubokom međusobnom poštovanju; on je razumio narod, a narod je u njegovom glasu prepoznavao sebe.
No, iza te grandiozne scenske pojave krila se duboka ranjivost i teška životna priča. Gubitak šesnaestogodišnjeg sina Edija 1992. godine tragedija je koja je zauvijek obilježila njegov život. Pred takvom boli svaki čovjek može samo zastati s dubokom empatijom. Ta obiteljska tragedija, kasniji raspad braka s drugom suprugom Anitom Baturinom, te konačni pronalazak životnog mira uz treću suprugu Lidiju Pintarić krajem devedesetih, otkrivaju nam čovjeka koji je, unatoč najtežim životnim udarcima, nekako pronalazio snagu za povratak. Njegov glazbeni gen nastavlja živjeti i kroz kćer Ivanu, koja je i sama gradila put na domaćoj sceni, jedno vrijeme i kao pjevačica grupe Magazin.
Mišo je za života, okrunjenog i Porinom za životno djelo 2012. godine, prodao milijune ploča. Ipak, njegova stvarna ostavština ne mjeri se u statistikama ni brojkama. Mjeri se u suzama, osmijesima i zajedništvu generacija koje su uz njegove pjesme slavile i tugovale.
U našim manjim sredinama, gdje se ljudi još uvijek istinski prepoznaju i gdje se najviše cijeni iskrenost, Mišine su pjesme uvijek bile neizostavna zvučna kulisa svakodnevice, okupljanja i slavlja. Otišao je čovjek koji je pjevao iz duše, bez dociranja i bez distance, ostavljajući nam u naslijeđe glazbu koja će nas još dugo podsjećati da smo, na kraju dana, svi satkani od istih emocija. Neka mu je laka zemlja koju je toliko volio.
Nino Erceg
