Na današnji, Dušni dan, kada u tišini i s pijetetom obilazimo počivališta naših najmilijih, dolina Neretve prisjeća se jednog od najtužnijih, ali i najponosnijih trenutaka svoje novije povijesti. Prije točno trideset i pet godina, 2. studenoga 1991. godine, u obrani domovine živote su izgubila četiri hrabra čovjeka, prve žrtve Domovinskog rata s našeg područja: Ante Rebac (44), Ante Kuran (41), Stipe Buljubašić (34) i Ante Babić (32).
Njihov je životni put tragično prekinut u akciji izviđanja na južnom bojištu, u blizini sela Drijen, nadomak granice s Hercegovinom. Na tom mjestu tuge, obitelji poginulih junaka i ove su se godine okupile kako bi im odale dužnu počast. Spomenik pokraj kojeg stražare četiri zasađena čempresa – kao živi, trajni podsjetnik na četiri prerano ugašena života – ponovno je obasjan svjetlošću svijeća i ukrašen cvijećem. Ovaj dolazak obitelji nije tek puko obilježavanje datuma; to je autentičan, duboko ljudski iskaz neprolazne ljubavi i zahvalnosti prema onima koji su za našu slobodu dali ono najvrjednije.
Danas, tri i pol desetljeća kasnije, dužni smo se zapitati kako mi, kao zajednica, uzvraćamo na tu veliku žrtvu. Sjećanje na Antu, Antu, Stipu i Antu ne smije se svesti samo na prigodne govore jednom godišnje. Njihovo junaštvo trajna je obveza svima nama da društvo koje su obranili gradimo na temeljima poštenja, empatije i solidarnosti. Sloboda koju su nam omogućili poziva nas da svakodnevno radimo na boljitku naše sredine, shvaćajući ulogu u zajednici – a posebice upravljanje lokalnom samoupravom – isključivo kao služenje na istinsku dobrobit svakog građanina. To je jedini ispravan put i najljepši spomenik koji im možemo podići u našoj svakodnevici.
Nino Erceg
