Ante Boras, pokretač i voditelj MNT Eugen Erjauc prepušta organizaciju turnira mlađima. Postavili smo mu nekoliko piranja.
Nakon 15 godina turnira oprostili ste se od publike na Orašini. Kako je sve počelo?
Sve je počelo kada smo, uz pomoć pokojnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i tadašnjeg gradonačelnika Metkovića Stipe Gabrica Jambe, izgradili igralište na Orašini. Moj brat Andrija i ja, zajedno s Ivanom Popovićem Popom, odlučili smo organizirati prvi turnir. Dobili smo podršku obitelji pokojnog Eugena Erjauca i gradskih vlasti, što nam je dalo vjetar u leđa za početak ove priče.
Kroz 15 godina sigurno je bilo zanimljivih trenutaka?
Apsolutno, bilo je mnogo emotivnih trenutaka. Posebno pamtim početke kada je naša teta Ruža, majka pokojnog Eugena, izvodila početni udarac za otvaranje turnira. Također, završnica turnira uz intoniranje himne i minutu šutnje prije finalne utakmice uvijek je bila posebno dirljiva.
Jesu li postojale prepreke i tko vam je pružio najveću podršku?
Kao i kod svakog organiziranog događaja, bilo je onih koji hvale, ali i onih koji kritiziraju i misle da bi oni to bolje organizirali, no rijetko se pokrenu i naprave nešto vrijedno. Najveću podršku pružili su mi moja obitelj, obitelj pokojnog Eugena Erjauca, cure iz ŽNK Neretve i tajnik sportske zajednice Mladen Jakić.
Koga biste posebno istaknuli od igrača ili ekipa kroz 15 godina turnira?
Imao sam priliku vidjeti mnoge sjajne igrače i ekipe. Posebno bih istaknuo Dragana Brečića, Ivana Arara, Antu Sršena, Hrvoja Batinovića, Nikšu Martinca s njegovom ekipom 3M, te ekipe Ul. Jerkovac, Vid, Dalmata, Mirlović Zagora i Burazeri. Također, Jelena Kešina zaslužuje posebnu pohvalu jer je dovela svoje Vidonjke na revijalnu utakmicu i potaknula osnivanje ŽNK Neretve.
Nakon 15 godina, kome prepuštate organizaciju turnira i gdje će biti vaš nastavak aktivnosti na razini grada?
Nakon 15 godina odlučio sam prepustiti organizaciju turnira mlađoj ekipi na čelu s Ruđerom Boškovićem, koji je uvijek pružao neizmjernu podršku turniru i zaslužio je nastaviti ovu tradiciju. Ja ću nastaviti djelovati u sportskom segmentu kroz ŽNK Neretvu, MNK Killerse i udrugu Lađarica Gusarice, pomažući mladim sportašima i sportašicama da ostanu u sportu.
Na kraju, kome biste se posebno zahvalili?
Zahvalio bih obitelji pokojnog Eugena Erjauca, svojoj obitelji, posebno bratu Andriji koji je bio moja podrška cijelo vrijeme, nećakinji Luciji, curama iz ŽNK Neretve, svim gradonačelnicima i njihovim zamjenicima, direktoru Metković d.o.o. Hrvoju Selingeru, fra Petru Guliću, svim sponzorima i pokroviteljima, susjedima na razumijevanju tijekom turnira, vatrogascima, medijima, udruzi Lađarica Gusarice, te posebno pročelnici DNŽ-a Žaklini Marević, Ivani i Matei Kolovrat, Matei Kalebu i Sari Musulin, koji su kroz marketing i papirologiju pomogli da turnir opstane godinama.
Nino Erceg
