Tužna vijest ovila je hrvatski sport u crno. U 67. godini, nakon teške bolesti, napustio nas je Ivan Gudelj – ikona splitskog Hajduka, legenda hrvatskog nogometa i čovjek čija životna priča nosi duboku pouku o nevjerojatnom usponu, teškom gubitku i neuništivosti ljudskog duha.
Ivan Gudelj nije bio samo nogometaš; bio je pojam sportske izvrsnosti. Rođen 21. travnja 1960. godine u Imotskom, a odrastao u Zmijavcima, svoj je put prema zvijezdama započeo iz Mračaja iz Runovića. U Hajduk je stigao 1975. godine na preporuku legendarnog Andrije Ankovića. Već od prvih dana na Poljudu postalo je jasno da u njemu kuca srce izvanserijskog talenta. Njegova se veličina nikada nije dala svesti isključivo na trofeje, iako i statistika izaziva duboko poštovanje. U 362 nastupa za Hajduk postigao je nevjerojatna 93 pogotka. Za igrača koji je dominantno nosio teret veznog i obrambenog reda, to je podatak koji svjedoči o polivalentnosti kakva se rijetko viđa.
Gudelj je, analitički gledano, bio prototip onoga što danas nazivamo modernim nogometašem. Snažan, nevjerojatno brz, tehnički besprijekoran i uvijek s vizijom igre prema naprijed, rušio je tadašnje stereotipe o klasičnim zadnjim veznima kao isključivim “destruktivcima”. Svojim je pristupom igri utjelovljavao klasične vrijednosti – rad, odricanje i beskrajnu odanost dresu koji nosi. Njegova generacija početkom osamdesetih igrala je ravnopravno s najvećima, a posebno se pamti antologijska sezona 1983./84. i polufinale Kupa UEFA protiv Tottenhama, kada je upravo njegov pogodak na Poljudu budio nade u europski naslov.
S jednakim je žarom i autoritetom nastupao na međunarodnoj sceni. Već 1979. kao kapetan je vodio mladu reprezentaciju bivše države do europskog naslova, a na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. briljirao je do te mjere da ga je ugledni francuski L‘Équipe uvrstio u idealnu momčad prvenstva. U vremenima kada se iznimno teško odlazilo u inozemstvo, velikani poput Real Madrida i Barcelone čekali su njegov potpis.
No, život piše nepredvidljive i ponekad surove scenarije. U rujnu 1986., na utakmici protiv Crvene zvezde, u svojoj 26. godini i na samom vrhuncu moći, neobjašnjiva iscrpljenost na terenu otkrila je tešku dijagnozu hepatitisa B. Nogometni san prekinut je preko noći, ostavivši iza sebe jednu od najvećih “što bi bilo kad bi bilo” priča u povijesti našeg sporta.
Ipak, ono što Ivana Gudelja čini istinski velikim čovjekom jest način na koji je prihvatio tu sudbinu. Nije se prepustio gorčini. Završio je Kineziološki fakultet, posvetio se trenerskom pozivu i edukaciji mladih, vodeći brojne klubove, uključujući i prvu momčad svog voljenog Hajduka. Kroz dugogodišnji rad u sustavu Hrvatskog nogometnog saveza svoje je bogato znanje prenosio novim generacijama, učeći ih ne samo nogometnim vještinama, već i onim ljudskim – kako ostati uspravan, autentičan i dostojanstven, bez obzira na životne udarce.
Njegov je odlazak nenadoknadiv gubitak, ali sjećanje na njegovu silinu na terenu i stručnost te blagost uz aut-liniju, ostaje trajno upisano u srž hrvatskog sporta. Počivao u miru Božjem!
Nino Erceg
