Jedno je kuhati pod pritiskom narudžbi u profesionalnoj restoranskoj kuhinji, a nešto sasvim drugo kada svaki vaš pokret, uz znoj i stres, prate televizijske kamere. Naš sugrađanin, profesionalni kuhar Luka Marević, nedavno je odlučio testirati svoje vještine i granice u popularnom showu “Igra chefova“. Iako natjecanje nije završio podizanjem pobjedničkog pehara, njegov nastup pokazao je da hrabrost i želja za napredovanjem ne prestaju onog trenutka kada se uđe u profesionalne vode. U iskrenom razgovoru, lišenom televizijskog blještavila, Luka nam je otvorio dušu o tome kako je zaista bilo iza kulisa, koliko se televizijska kuhinja razlikuje od one stvarne te gdje, nakon ovog jedinstvenog iskustva, nastavlja svoj kulinarski put.
Luka, prije svega – dobrodošao natrag. Ti si profesionalni kuhar i itekako si navikao na visoki tempo, vrućinu i stres u kuhinji. No, koliko se taj stvarni, restoranski pritisak zapravo razlikuje od onog televizijskog u “Igri chefova”? Što te najviše iznenadilo?
Luka Marević: Veliki pozdrav za vas i vaše čitatelje portala diljem doline Neretve i šire i hvala vam na pozivu. Samo kuhanje u restoranu i u ‘Igri chefova’ je meni jako slično. Kao i u poslu, ima dobrih trenutaka kad ti ide i kad ti ne ide, a i u ‘Igri chefova’ treba održati kontinuitet kvalitete, što je iznimno zahtjevno pogotovo kad ne znaš što ćeš spremati. Najviše me iznenadio kompletni koncept igre jer, koliko god da je „zapapren“ za kandidate, znao sam da će biti zanimljiv za gledatelje.
Gledatelji vide samo finalni proizvod na tanjuru i pažljivo montiranu dramu. Kao profesionalcu, kako ti je “sjela” ta televizijska organizacija rada? Koliko se jedan dan na setu, sa svim ograničenjima, razlikuje od tvoje uobičajene profesionalne smjene?
Luka Marević: Sama organizacija RTL-ove ekipe je na vrhunskoj razini i nevjerojatno je koliko su uigrani, profesionalni i odlično odrađuju posao. Snimanje me podsjećalo na sezonski rad gdje provodiš cijeli dan. Jedina mi je razlika bio taj novi stres iščekivanja izlazaka tanjura i čekanja hoćeš li proći dalje. Kuhanje je bilo dosta zabavno, čak i ti neki „panični trenuci“ koji su mi poznati iz svakodnevnice na poslu.
Televizija voli naglasiti sukobe, no nas zanima stvarna slika. Kakvi su uistinu bili odnosi među vama natjecateljima kad se ugase kamere? Je li, s obzirom na to da ste kolege iz struke, prevladavala profesionalna solidarnost ili se ipak osjećala oštra konkurencija?
Luka Marević: Sigurno da je u svima nama postojala određena doza kompetitivnosti, no kako su prolazili dani snimanja, svi smo se nekako ljudski povezali i bez obzira na raspodjelu timova – baš smo bili klapa. Isto tako, vidjelo se tko je došao po iskustvo, a tko po pobjedu.
Iza sebe već imaš radno iskustvo, no u showu ste kuhali pod stalnim povećalom žirija. Što jedan već izgrađeni kuhar uopće može naučiti u takvom televizijskom formatu? Koja ti je lekcija ili kritika bila najkonstruktivnija?
Luka Marević: Ovaj mi je show puno pomogao u izgradnji sebe kao osobe i kao kuhara jer sam bio dosta kritičan prema sebi i shvatio da te kritike trebam smanjiti. Najdražu mi je kritiku uputio chef Tibor koji je konstantno ukazivao na urednost, čega sam i prije bio svjestan, ali kad ti jedan chef na takvoj razini gastronomije ukazuje na takve greške, puno više se zadrži u „malom mozgu“. Nakon prolaska u top 18 dosta sam bio koncentriran na to, a i ubuduće ću tome pridavati veliku važnost.
Tvoje ispadanje izazvalo je dosta reakcija. Kad danas kao profesionalac hladne glave analiziraš taj zadnji zadatak, gdje je točno zapelo? Da možeš vratiti vrijeme, bi li promijenio sam koncept jela ili neku tehniku pripreme?
Luka Marević: Samo ispadanje iz showa bilo je malo glupo jer sam napravio najbanalniju grešku. Dodao sam škrobnu vodu koja je dobrim dijelom isparila i ostala previše slana, pa je tjestenina pokupila šug i postala preslana.
Povratak u stvarnost nakon televizije znači i povratak profesionalnim obvezama. Gdje je Luka danas, u kojoj kuhinji trenutno stvaraš i jesu li se tvoji kulinarski vidici nakon showa proširili?
Luka Marević: Prije samog showa obećao sam prijatelju iz Vele Luke s kojim sam radio u Boogie Labu u Zagrebu doći u njegovo rodno mjesto na sezonu, gdje je preuzeo bistro DoBar u kojem on sam kreira jela, a od ove godine i ja s njim. Gradimo jednu lijepu ugostiteljsku priču s kvalitetnim namirnicama i vrhunskim lokalnim vinima i nadam se da će to gosti prepoznati.
Gastronomija u dolini Neretve se razvija, ali izazova u ugostiteljstvu ne nedostaje. Kakvi su ti planovi za dalje, vidiš li svoju profesionalnu budućnost ovdje, u našoj sredini, ili razmišljaš o stjecanju iskustva u nekim drugim krajevima?
Luka Marević: Dolina Neretve je nevjerojatno bogata lokalnim namirnicama – što flore, što faune, uz toliko tradicije da sam malo razočaran u turizam koji bi trebao biti na puno većoj razini iako je sad jako kvalitetan, ali imamo toliko toga pokazati svijetu kulturno i gastronomski uz predivnu prirodu koju također treba više njegovati. Moramo početi izlaziti iz zone komfora najviše s hranom gdje je najveći problem nagovoriti ljude iz doline da probavaju nove stvari. A ja ću najvjerojatnije u budućnosti skupljati iskustva po svijetu i vraćati se kući s novim iskustvima u nadi da ću napraviti jednu novu priču.
Tvoj put pokazuje da se i profesionalci trebaju stalno dokazivati i izlaziti iz zone komfora. Za kraj, što bi poručio mlađim kolegama iz naše sredine koji tek rade svoje prve profesionalne korake u gastronomiji?
Luka Marević: Naravno! Mladim kuharima poručujem da samo rade, a amaterima da se ne boje probavati ni griješiti, nego bez straha ulaziti u svaki poslovni izazov uz puno strpljenja i još više rada. Također da ih svaki fizički umor i veliki broj sati provedenih u kuhinji ne lomi psihički jer će kad-tad taj mukotrpan rad naplatiti – i financijski, a i bit će zadovoljni samima sobom.
Piše Nino Erceg
FOTO: RTL
