Slikate cijeli život kao povjesničarka umjetnosti. Je li klasično slikarsko obrazovanje bitno za bavljenje slikarstvom?
Samoobrazovanje je postupak pokušaja i pogrešaka, a to traje. Ali ipak, ideju ne daje škola, nego se ona dogodi u glavi. “Spiritus movens”!
Koliko je stil u slikarstvu važan?
Smatram da je stil u kojem je slika nastala manje važan od onoga kakvu će “melodiju” ta slika prikazivati, kako će biti doživljena. Niste svaki dan ista osoba, to se sve mijenja, tako i slikarstvo.
Je li stilska raznolikost potreba da se osvaja novi prostor osobne slobode?
Ovisi o osobi. Važno je da postoji neki unutarnji metafizički osjećaj koji će se slikom prenijeti!
Što je za Vas slikarstvo?
Čišćenje od svega! Širenje radosti kao poslanje!
Da se vratite u putovanje desetak, dvadeset godina unatrag i sretnete sebe, što biste joj rekli?
Učini sve kako sam i učinila.
Koliko možemo sebi i drugima opravdati poziv biti kršćanin, na papiru, nego u djelovanju, a najviše u srcu?
Onoliko koliko srce radi za Gospodina.
Izložba “Dvije priče” je sakralnog karaktera!
Da, to je iznijansirani doživljaj radosti vezan za ono čemu se vjernik nada, a to je u konačnici susret sa Svjetlom. Naša umjetnička djela su stoga prostori susreta sa svjetlom. Jer govor istinske umjetnosti, govor je preobražajne snage koja živi od Božjeg svjetla.
Citat za kraj?
“Nikada se ne bojte sjena. One su tamo da bi naznačile da je negdje blizu svjetlo koje sjaji.” (Ruth E. Renkel).
MetkovicNET
