U susret 29. Maratonu lađa, neretvanska tradicija dobila je svoje najtoplije lice kroz kreativno-edukativnu radionicu u Udruzi osoba s invaliditetom Prijatelj. U sklopu hvalevrijednog projekta „Prostor za sve“, sufinanciranog od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, djeca i korisnici Udruge imali su priliku dotaknuti, doživjeti i naslikati djelić povijesti koji definira ovaj kraj.
Živa riječ i opipljiva povijest
Živa riječ i osobno iskustvo uvijek su najbolji učitelji. Tako je Martina Nikolić, organizatorica radionice i iskusna veslačica – nekada u dresu Gusarica, a danas članica UL Metkovke – pred korisnike donijela svoje teško stečene medalje. Gledajući te sjajne simbole truda, prisutni su mogli iz prve ruke osjetiti svu težinu, ali i ponos koji veslanje niz Neretvu donosi. Nije to bilo puko predavanje, već iskrena priča o sportskom duhu, trudu i pripadnosti.
Tradicija koja povezuje generacije
Da se ljubav prema lađi zaista rađa i njeguje unutar obitelji, potvrdila su i djeca koja su svojim entuzijazmom obogatila susret. Posebnu pažnju plijenio je šestogodišnji Domagoj Senta, veliki zaljubljenik u maraton. On je s neskrivenim ponosom pokazao medalje i pehar s brzinske utrke u Opuzenu koje je osvojio njegov otac Mile, veslač ekipe UL Crni put.
Obiteljsku priču divno su zaokružile Iva i Mia Musulin, u pratnji majke Katje. Djevojčice su Martini poklonile majicu očeve ekipe, također Crnog puta, za koju vesla njihov tata Josip. U tim dječjim gestama jasno se zrcali budućnost Neretve – ona koja poštuje svoje korijene i starije, čuvajući klasične vrijednosti njegovanja tradicije s koljena na koljeno.
Kreativnost i zajedništvo za kraj
Kako bi doživljaj bio potpun, Udruga lađara Neretve ustupila je autentične rekvizite, uključujući i prepoznatljivi štit, omogućivši sudionicima da izbliza istraže simbole natjecanja. Pažljivo su se listale stranice monografije „25 godina Maratona lađa“, ali i tople ilustracije slikovnice „Neretvanske lađe“ autorice Anamarije Dominiković.
Kruna ovog hvalevrijednog druženja bio je kreativni rad. Boje su oživjele drvene lađe i neretvanske trupe, donaciju integrativne radionice Prijateljica plus, dajući svakom sudioniku priliku da izrazi vlastito viđenje i ponese kući uspomenu na neretvansku priču.
Ovaj susret podsjetio nas je na samu suštinu Maratona lađa, koja odavno nadilazi okvire pukog sportskog nadmetanja. Kroz svaku donijetu medalju, prelistanu knjigu i obojanu trupu, on nas uči zajedništvu, uključivosti i dubokom poštovanju prema zavičaju. Neretva je u Udruzi Prijatelj još jednom potvrdila da njena snaga ne leži samo u zaveslajima, već u ljudima koji tu tradiciju čuvaju, žive i nesebično dijele.
Nino Erceg
