Piše: Marijana Curić
U sklopu Erasmus+ projekta „Artistic Journey to Green Future“, predstavnici Osnovne škole Stjepana Radića iz Metkovića – ravnatelj Tomislav Tomić, učiteljica Marijana Curić, edukacijska rehabilitatorica Jelena Šalinović i učiteljica biologije Vesna Pavlović – sudjelovali su u završnoj mobilnosti projekta u Konyi u Turskoj, od 14. do 18. rujna 2026. godine.
Mobilnost je bila prilika za završni susret projektnih partnera iz različitih europskih zemalja, razmjenu iskustava i vrednovanje provedenih aktivnosti, ali i za upoznavanje bogate kulturne baštine, obrazovanja, umjetnosti i svakodnevnog života Konye.
Prvi susret s Konyom – grad zelenila, vode i života
U Konyu smo stigli 13. rujna u poslijepodnevnim satima. Nakon smještaja i kratkog odmora krenuli smo u šetnju gradskim središtem.
Prvi dojam bio je snažan – Konya je izuzetno uredan i zelen grad. Parkovi i zelene površine bili su puni ljudi koji su se družili, odmarali i provodili slobodno vrijeme. Posvuda smo primjećivali cvijeće, fontane i sustave navodnjavanja. Radnici su svakodnevno brinuli o zelenim površinama, obrezivali biljke, prikupljali lišće i održavali parkove.
Grad nas je osvojio i svojim građevinama, brojnim džamijama i živahnim ulicama. Već prvoga dana bilo je jasno da će nam Konya pružiti mnogo više od službenog programa mobilnosti.
Selçuk University – mjesto u kojem umjetnost živi
Prvoga radnog dana ugostili su nas profesori i djelatnici Selçuk Universityja, koji su nam priredili vrlo topao doček. Nakon okupljanja uz kavu, čaj te razne slatke i slane zalogaje, program je nastavljen u sveučilišnom prostoru namijenjenom susretima i zajedničkim aktivnostima.
Posebno nas je iznenadila snažna prisutnost umjetnosti u prostoru sveučilišta. Zidovi i različiti dijelovi kampusa bili su ispunjeni studentskim radovima – crtežima, slikama, fotografijama, apstraktnim i geometrijskim radovima, skulpturama i različitim trodimenzionalnim ostvarenjima.
Umjetnost nije bila izdvojena samo u galeriju ili učionicu. Bila je dio svakodnevnog prostora u kojem studenti uče, susreću se i borave. Upravo je to na nas ostavilo poseban dojam.
Posebno nam je za oko zapela izložba na kojoj su bile vidljive poruke poput „Free Palestine“ i „Freedom is a right“, što je pokazalo kako studenti kroz umjetnost izražavaju i poruke koje smatraju važnima.
Selçuk Üniversitesi Müzesi – povijest ispričana kroz predmete
Tijekom boravka na sveučilištu posjetili smo i Selçuk Üniversitesi Müzesi, smješten u posebnoj zgradi. Za razliku od prostora sveučilišta ispunjenih suvremenim studentskim radovima, ovdje smo zakoračili u svijet prošlosti.
Kroz različite stare predmete jedan nam je vodič predstavio povijest prostora i kultura koje su se kroz stoljeća susretale na tom području. Govorio je o Anatoliji, Mezopotamiji, helenskoj kulturi i drugim povijesnim razdobljima i kulturnim utjecajima.
Tako smo kroz muzejske predmete dobili svojevrsnu priču o prostoru u kojem se danas nalazi Konya i šira regija – priču o dugoj i slojevitoj povijesti koja seže daleko u prošlost.
Umjetnost i okoliš – zajedničko promišljanje projekta
Jedan od važnih dijelova mobilnosti bio je rad na završnim evaluacijama projekta. Partneri iz Španjolske predstavili su rezultate evaluacije, a svi sudionici imali su priliku osvrnuti se na provedene aktivnosti i njihov učinak.
Također su predstavljeni i evaluirani videi festivala prirode za najmlađe provedeni u lipnju 2026. te su koordinatori projekta podijelili iskustva i predstavili bilježnice u koje su učenici, roditelji, učitelji i ostali posjetitelji pisali svoje dojmove i poruke prirodi – “I Have a Message for Nature” Notebook.
U okviru pripreme članka o utjecaju umjetnosti na obrazovanje o okolišu, svaki je sudionik individualno odgovarao na pitanja povezana s načinima istraživanja problema, rada s učenicima i povezivanja umjetnosti s pronalaženjem i predstavljanjem mogućih rješenja.
Na taj smo način još jednom promislili o onome što smo tijekom projekta radili – o promatranju prirode, fotografiji, likovnom stvaralaštvu, zvuku, pokretu i digitalnoj kreativnosti te o tome kako umjetnost može pomoći učenicima da okoliš ne samo upoznaju nego ga i dožive i emocionalno povežu s njim.
Koordinatori projekta predstavili su i digitalne rezultate projekta u kojima su zastupljeni učenički radovi koji čine trajnu uspomenu na naš zajednički rad.
Posjetili smo i rektorat Sveučilišta Selçuk gdje nam je predstavljeno njihovo djelovanje te aktivnosti tematski povezane s našim projektom.
Leptiri, boje i priroda
Jedan od posebno lijepih doživljaja bio je posjet Konya Tropical Butterfly Gardenu.
U velikom zelenom prostoru susreli smo različite vrste leptira koji su slobodno letjeli oko nas i okupljali se na različitim mjestima hraneći se. Boje, pokret i neposredan susret s toliko različitih oblika života pružili su nam priliku za promatranje, fotografiranje i uživanje u prirodi.
Bilo je vremena i za kupnju suvenira, ali najviše su nas zaokupili sami leptiri i atmosfera prostora.
U ritmu tradicije – ples derviša
Jedne smo večeri većina sudionika mobilnosti zajedno otišli u kazalište pogledati ples derviša.
Izvedba nas je oduševila prikazom tradicije i njezine simbolike. Pojedini dijelovi bili su dodatno objašnjeni tekstom koji se prikazivao na ekranu, pa smo lakše pratili značenja pokreta i obreda.
Posebno nas se dojmila zanesenost pojedinih plesača i način na koji su se potpuno predavali izvedbi. Uz ples, uživo su se izvodili i glazbeni dijelovi – pjevalo se i sviralo, što je cijelom iskustvu dalo posebnu snagu.
Bio je to jedan od onih trenutaka kada kultura nije samo nešto što gledamo, nego nešto što doživimo.
Mevlana, Sille i priče koje čuva Konya
Posjetili smo i Mevlana Museum, mjesto povezano s Mevlanom Dželaludinom Rumijem. Muzej i njegovi prostori bogati su tradicionalnim motivima, a posebno nas je privukla prepoznatljiva tirkizna kupola.
Posjet je bio prilika da upoznamo još jedan važan dio kulturne baštine Konye i tradicije koja je snažno obilježila ovaj grad.
A onda se dogodio i jedan poseban prizor. Nakon kiše iznad Mevlane pojavila se velika duga. Tirkizna kupola, kišno nebo i duga iznad nje stvorili su prizor koji je izgledao gotovo nestvarno – kao da je i nebo željelo ostaviti svoj trag na našem putovanju.
U slobodnom dijelu dana posjetili smo i Sille, mjesto u blizini Konye koje nas je svojim starim kućama, ulicama i atmosferom vratilo u neka druga vremena.
Šetali smo uz cestu – s jedne su se strane, uz kuće, nalazili štandovi s različitim proizvodima, među kojima i oslikana glinena keramika, dok je s druge strane tekla rijeka. Vidjeli smo kako se kava priprema na vatri, a uz kuće se sušilo voće. Sve je imalo poseban ugođaj, gotovo kao prizor iz nekog drugog vremena. Nažalost, kiša koju je nosio vjetar prekinula je naš boravak i pomalo raspršila čaroliju toga mjesta.
Dan u Zeki Altındağ školi – susret koji ćemo dugo pamtiti
Posebno emotivan bio je posjet Zeki Altındağ školi.
Učitelji i ravnatelj škole dočekali su nas vrlo srdačno, a zajedno s učenicima pripremili su bogat program tradicijskih igara i plesova. U izvedbi nisu ostali samo učenici – uključili su se i učitelji iz partnerskih škola, pa je doček vrlo brzo prerastao u zajedničko druženje puno smijeha i veselja.
Domaćini projekta- Sveučilište Selcuk i Osnovna škola Zeki Altindag Ilkokulu
Za ovu je prigodu bila pripremljena i posebna torta s nazivom našeg projekta. Koordinatori projekta zajedno su napravili svečani prvi rez torte, što je zabilježeno i zajedničkom fotografijom, a zatim smo je svi zajedno podijelili.
No ono što nas je posebno dirnulo dogodilo se tijekom posjeta učionicama.
Učenici su nam pripremili šalove koje su sami pleli i poklanjali učiteljima iz partnerskih škola. U njihovim se izrazima i načinu darivanja jasno osjećala emocija. Nisu to bili samo pokloni – bio je to znak pažnje i povezanosti koju su tijekom projekta izgradili s ljudima koje su upoznali.
Izradili su i nacionalne zastave na čijoj su poleđini pisali poruke, ime projekta i crtali različite motive.
Učenici su nam pokazali i svoje glazbeno stvaralaštvo – na satu glazbene kulture svirali su na školskim instrumentima.
Projekt je bio vidljiv posvuda. Učionice i hodnici bili su ispunjeni dječjim radovima i fotografijama s projektnih mobilnosti, što nam je pokazalo koliko je međunarodna suradnja postala dio školskog života.
Znanost, istraživanje i zelenilo
Nakon škole posjetili smo Konya Science Center, prostor koji svojim sadržajima privlači i djecu i odrasle. Bogatstvo i raznolikost sadržaja bili su nam inspirativni, a tijekom posjeta nastalo je i mnoštvo fotografija i videozapisa.
Dan smo završili zajedničkim ručkom u Japon Parku, među zelenilom. Nakon ručka uslijedila je šetnja i fotografiranje – još jedan opušten trenutak u kojem smo, nakon svih aktivnosti, jednostavno uživali u zajedništvu.
Završetak mobilnosti – certifikati, zagrljaji i ugodno druženje
Posljednji dan započeo je završnom evaluacijom. Nakon zajedničkog rada ponovno smo sjeli uz kavu, čaj i male slatke i slane delicije, a zatim je uslijedila svečana dodjela certifikata, kojoj je prisustvovao i dekan fakulteta.
Rastanak je bio topao i prijateljski. Bilo je mnogo zagrljaja, osmijeha i iskrenih želja da se suradnja nastavi i nakon završetka projekta.
Poslijepodne smo još jednom prošetali Konyom. Tako smo pronašli i trenutno jedinu aktivnu rimokatoličku crkvu sv. Petra i Pavla, no nažalost nije bila otvorena za posjet.
Posjetili smo i gradski bazar – čaršiju. Ondje nas je oduševilo mnoštvo kvalitetnih domaćih proizvoda, ali i boje i mirisi koji su dočaravali svakodnevni život grada i njegove okolice. Bio je to lijep način da posljednje sate u Konyi provedemo među ljudima i još jednom osjetimo ritam grada koji smo tijekom nekoliko dana počeli upoznavati.
Više od mobilnosti
Naša mobilnost u Konyi bila je puno više od niza sastanaka, prezentacija i evaluacija. Bila je to prilika da učimo jedni od drugih, upoznajemo različite kulture i obrazovne sustave, promatramo umjetnost i prirodu, razgovaramo o projektu, ali i zajedno stvaramo uspomene.
Od sveučilišnih hodnika ispunjenih studentskom umjetnošću, preko muzeja i povijesnih tragova Anatolije, plesa derviša, Mevlane i Sille, pa sve do dječjih osmijeha, darovanih šalova i zajedničkih trenutaka u školi – svaki je susret ostavio svoj trag.
Upravo su ljudi ono što ćemo iz ove mobilnosti ponijeti sa sobom. Različite zemlje, jezici i kulture nisu bili prepreka, nego bogatstvo koje nas je povezalo kroz zajednički cilj – učiti, stvarati, surađivati i zajedno graditi zeleniju i kreativniju budućnost.
Iz Konye smo krenuli 19. rujna, preko Istanbula i Sarajeva, a u Metković stigli 20. rujna. Vratili smo se umorni od putovanja, ali puni dojmova, fotografija, novih ideja i – što je najvažnije – lijepih prijateljstava koja želimo nastaviti njegovati i nakon završetka našeg Erasmus+ projekta.
