Jutros je u Metkoviću živa u termometru koketirala s nulom, onako opasno blizu ledišta, ali to nije spriječilo vrijedne snage Čistoće Metković zauzeti položaje u Hebrangovoj ulici.
Sunce se, istina, potrudilo izaći i obasjati grad, tek toliko da nas vizualno zavara da je toplo, dok zapravo grije otprilike kao sjećanje na ljeto 2015. No, lijep i sunčan dan ipak je dušu dao za radove na otvorenom, ili barem za gledanje istih kroz prozor toplog doma.
Feđin zakon: Ovdje se ne “vrši” ništa!
Ono što današnju akciju čini posebnom nije samo estetsko dotjerivanje stabala, već – lingvistička preciznost.
Naime, prolaznici i dežurni kritičari s pločnika primijetili su da djelatnici Čistoće obavljaju rezidbu. Ni u kojem slučaju, ni pod razno, oni ne vrše rezidbu. Zašto?
Zato što duh legendarnog profesora Feđe i dalje lebdi nad dolinom Neretve. Svi znamo zlatno pravilo koje nam je utuvio u glavu:
“Samo se žito vrši!”
Da je kojim slučajem netko izjavio kako se u Hebrangovoj “vrši rezidba”, vjerojatno bi se grane same od srama vratile na stablo, a škare bi zablokirale. Srećom, ekipa iz Čistoće je očito, uz hortikulturu, savladala i hrvatski standardni jezik, pa stabla padaju (figurativno), a gramatika stoji uspravno.
Stabla friška, ulica čista
Dok sunce pokušava ublažiti jutarnji minus, Hebrangova polako dobiva novu frizuru. Nema tu vršidbe, nema mlaćenja prazne slame – samo konkretan posao.
Djelatnicima želimo da ih sunce barem malo ugrije (kad već neće temperatura zraka), a profesor Feđa bi, vjerujemo, dao prolaznu ocjenu. Ne samo za urednost krošnji, nego i za besprijekornu uporabu glagola.
Zaključak dana: U Metkoviću se danas radi, obavlja i uređuje. A žito? Žito neka čeka neka druga vremena i neke druge strojeve.
Nino Erceg
