Godina 2025. je za župljane sv. Nikole b. bogata hodočašćima, baš kako i priliči Jubilarnoj godini.
Ovaj put smo išli u svetišta južne Italije.
Prva ruta svima poznata, uobičajena… Metković-Split-Ancona, uz blagoslov župnika don Davora i zajedničku molitvu krunice. Sa palube trajekta uživamo u predivnom pogledu, iz torba se vadi domaća spiza, gutljaj okrijepe za tijelo, pjesma..
Ancona nas ujutro pozdravlja vedrim nebom. Dok nas vozač Zdeslav vozi kroz nekoliko regija, o povijesnim događanjima, zemljopisu, kulturi i religiji nam pripovijeda naša Gordana. Odlučila je da će nas baš svemu naučiti. Vrtoglavo visoko se penjemo do Montecassina, tamo gdje je u 6. stoljeću sv. Benedikt gradio samostan i pisao monaška pravila. U kapeli prepunoj relikvija, sudjelujemo u sv. misi. Nadahnuti riječima “ora et labora” (moli i radi), obilazimo cijeli samostan, čija nas monumentalnost i okolna priroda ostavlja bez daha. Predvečer prvoga dana, nastavljamo do Napulja uz krunicu. Hotel, večera, topla noć i “gelaterija” sa odličnim sladoledom odmah do hotela..može li bolje ?!
Napulj – grad koji vrvi različitostima. Toliko ljudi na ulicama, šarenilo, pjesma, miris lokalnih specijaliteta, limunade, ulične prodaje, auta trube, veseli i glasni povici..ali nitko nije nervozan! Naravno da moramo probati originalnu pizzu Margaritu, ali tek nakon obilaska bazilike Sv. Januarija, gdje je smjestena relikvija sveca. I baš tu mi imamo milost zajedničke sv. mise. Srca nam gore, glas nam jača, ori se pjesma..”Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata..”
Popodne razgledavanje samostana sv. Klare i šetnja divnim klaustrom.
Sutradan, nakon užurbanog Napulja, vozimo se prema “srcu našeg hodočašća” svetištu Gospe od Ružarija, Pompeji. Naša Gordana nas upoznaje sa poviješću antičkog grada Pompeja, i tragičnom erupcijom Vezuva. U svetištu je gužva (ipak je nedjelja), ali koje li milosti… naša grupa ipak ima mogućnost molive krunice i sv. mise. Nije mala stvar da u svakom svetištu imamo zajedničku sv. misu koju služi naš župnik. Svatko ima vremena i za osobnu molitvu, razgledavanje starih ostataka Pompeja, isprobavanje lokalnih specijaliteta, a onda put prema Caserti gdje se nalazi Kraljevska palača. Sunčano popodne provodimo šetajući po prekrasnim vrtovima, odmarajući uz fontane, ispijamo kavicu uz lokalne specijalitete i nezaobilazni fotosession, ajmee…!
Peti dan našega hodočašća je iznimno bogat i duhovnim i turističkim sadržajima, baš kao i prije. Brodom putujemo do gradića Amalfi, uživajući u razgledavanju čuvene Amalfijske obale. Tu nas čeka prekrasna katedrala sv. Andrije, sa kipom za kojeg je zaslužan Michelangelo i sa relikvijama apostola Andrije. Lokalni vodiči nam tumače sve povijesne detalje i po gradiću Salerno gdje smo u katedrali sv. Mateja apostola slavili sv. misu baš u kripti gdje se čuvaju njegove relikvije. Slobodni dio dana je bio, najblaže rečeno, jako živopisan (dojmljiv, bogat bojama, upečatljiv..) Naše fotografije će to najbolje prenijeti i dočarati.
Idućeg dana, nakon plavetnila mora i mirisa limuna, odlazimo u zelenilo planine i svježi miris borova. Čeka nas novi smještaj (hotel 5*, svi oduševljeni) u Castelpetrossu, gdje se nalazi veliko marijansko svetište Gospe Žalosne. U prirodi, vođeni župnikovom meditativnom molitvom, razmatramo Sedam žalosti Djevice Marije. Noseći križ, stižemo do vrha, gdje se Žalosna Majka ukazala u 19. stoljeću i vjernicima i biskupu. Na izvoru, nakon blagoslova, obnavljamo svoja krsna obećanja i u tišini odlazimo do prekrasne crkve na sv. misu.
Prije povratka domu svome, kao zadnji i najjači pečat cijelom hodočašću, slavimo sv. misu pred prvim i najpoznatijim Euharistijskim čudom, iz 8. stoljeća, koje se čuva u Lancianu.
Hodočastili smo i učili, molili i razgovarali, obogatili se novim zaletom vjere i pouzdanja u Gospodina, nadajući se da ćemo ovo iskustvo pretočiti u svoju svakodnevnicu.
tekst: Marija Zovko
fotografija: Maša Medić
