Vanjska proslava blagdana sv. Paškala u Župi Plina Stablina, održana je u nedjelju 22. svibnja. Misno slavlje kod kapele Sv. Paškala, jedne od najstarijih u Dalmaciji, posvećenih ovom svecu 1759.g. predslavio je župnik Župe Vrgorac fra Josip Repeša u suslavlju sa domaćim župnikom fra Kristijanom Perković.
Danas slavimo vanjsku proslavu, blagdan jednog poniznog malenog sveca, koji svojom poniznošću stvara prostor u kojem se iščitava veličanstvenost euharistije, euharistijskog Krista. Za sve postoji razlog ali i poruka, zašto je ovdje sagrađena kapelica sv. Paškalu. Siguran sam, da jedan od najvećih razloga jest, što je sv. Paškal zaštitnik euharistijskih djelovanja. Vjerujem da je poniznost bila razlog zbog čega se tako lijepo, ovdje moglo napraviti ovo mjesto, a u određenom trenutku, nečija oholost ili ne držanje do nekih vrijednosti dovela do toga da je ovo mjesto sveto, praktično, postalo kao neki deponij, odbačeno!
„Ali Bogu se ne žuri, Bog, korak po korak, uz veliko strpljenje, ponovno čini, vašom prisutnošću, aktivnošću. Ovo mjesto dobiva ponovno onu vrijednost, svetost i dostojanstvo, ovo mjesto može, ako vi hoćete postati svetište, pojasnivši, da to može postati u onolikoj mjeri, koliko budemo pristupali ovom mjestu, može izvana biti ljepše, ali i iznutra davati poruku vrijednosti, poruku koja će nas poticati da budemo svi bolji ljudi“, naglasio je fra Josip u homiliji.
Moramo biti svjesni, da su mnoga velika svetišta koja volimo posjećivati, koja su nam važna, vrijedna, u koja ćemo rado otići, postala hodočasnička – kad su bila ispunjena domaćim stanovništvom, kad su ti domaći osjetili da je to mjesto vrijedno našeg vremena, odricanja, naše potrebe osobnog obraćenja, našeg iskoraka.
Postoji jedan detalj iz života sv. Paškala, nastavio je fra Josip; nosio je jedan štap na kojem bi bio urezan križ. Kada bi nekad hodio, a znali su ga poslati s razlogom na nesigurna, velika putovanja, iako je bio samo brat laik, onda bi, kad bi bio umoran, znao zabost taj štap, kleknuti ispred njega, i to mjesto je za njega bilo svetište. To je mjesto bilo za njega mjesto odmora u krilu Božjem, to je mjesto bilo mjesto u kojem je osjećao zagrljaj nebeske Majke. Dvije velike stvari koje su mu uvijek bile pred očima je vrijednost euharistije u vrijeme kada se euharistija gazila na različite načine i vrijednost BDM kada se ona odbacivala i nazivala mnogim i pogrdnim imenima. Paškalov preokret je stvarao oazu u kojem je on osjećao prisutnost Božju, i prisutnost BDM, i to je davao savjet drugima.
„Ovo mjesto može neki bogati donator, država il ne znam tko, svojom izdašnom financijom riješiti, praktično u mjesec dana, ali to nam ne treba! Ovo mjesto, treba opet naše žuljave ruke, koje će se sklopiti i uputiti molitva svetom Paškalu, ne samo da se ovo lijepo mjesto sredi, kao što su se sredila mnoga mjesta, nego da ovo mjesto postane izvor u kojem nam Paškal svojim životom šapće!“
Mi svećenici, ne trebamo vanjske pohvale, zapamtite to, nama puno više znači, kada netko od vas pokuca i kaže ‘ajmo radit, ne samo sređivati vanjsko, nego i sređivati unutarnje’. Nemojte tražiti alternative, pomišljajući da je netko možda mudriji, pametniji i pobožniji od nas, nego zabodimo štap svoje osobnosti i dozvolimo da u tom štapu se Bog nastani a taj štap može biti kapelica, crkva, svetište, može biti mjesto u kojem Bog prebiva. Jednog dana, kao ja iz svoje, tako i fra Kristijan iz vaše župe ćemo otići, jer to je naš život, kako neki kažu – naša kuća je kuća putujuća. Nemojte, da, kad dođe novi svećenik, opet zbog nekog razloga, ovo mjesto izgubi svetost, izgubi vašu prisutnost, izgubi vrijednost nešto učiniti, jer svećenik može pozvati – netko će ga poslušati i ići za njim, a svećenik može i kao glas u pustinji vikati i samo čuti jeku u onolikoj mjeri koliko u vašem srcu se čuje odgovor, evo me … U tolikoj mjeri će župa biti sređena, a iznad svega Bogu posvećena, poručio je vjernicima vlč. Repeša, te molio Božji blagoslov i za polja.
„Reci zemlji – mir, blagoslov ti bio, urodi po Božjoj volji, evo, to bi volio da na ovom svetom mjestu učimo – više blagoslivljati, više zahvaljivati. Izrecite pred ovom kapelom zahvalu i zahtjev da Bog blagoslovi, da sv. Paškal blagoslovi našu zemlju po našem radu, po našim riječima, po riječima koje budu riječi blagoslova“, rekao je župnik fra Kristijan na kraju misnog slavlja, te pozvao vjernike na slavlje koje je potom nastavljeno ispred stare škole uz program KUD-a „Dikovača“ iz Zmijavaca, guslara Vinka Štrbića i „Pučkih pivača Gospe Fatimske“ iz Stabline.
Antonija Menalo
