Tradicionalno, u Župi Dobranje – Bijeli Vir, proslava Male Gospe završava prvu nedjelju po blagdanu. U nazočnosti brojnih vjernika u crkvi Male Gospe u Dobranjama, 11. rujna, misno slavlje predslavio je don Jure Bjeliš, župnik Župe Dubrava i Gornje Sitno. U koncelebraciji, uz župnika, prečasnog don Stipu Jerkovića bio je don Mladen Margeta, župnik Vidonja.
Svi imamo svoje zavjete, svi imamo posebno neki izraz pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. BDM nije Bog, BDM je čovjek, stvorenje kao i mi, samo s jednom iznimkom – od Boga odabrana, i jedina među svim ljudima izuzeta grijeha. Ako je bila od Boga odabrana, nije bila izuzeta križa, problema i patnje, nije joj Bog obećao lagodan život…Bog je odabrao da bude Majka njegovu Sinu, da bude Bogorodica, ali ima još jedna dimenzija koja nam je privlačna, zbog toga nam je BDM uvijek draga. Ona je majka, majka koja uvijek bdije nad svojom djecom, majka koja uvijek pazi na svoju djecu. Marijina veličina je u njenoj malenosti, poniznosti, što se očituje u prihvaćanju Božje Riječi.
‘Božja Riječ ne može biti zarobljena vremenom i prostorom, jedino ograničenje Božje Riječi je ljudsko srce kad ga zatvorimo, i tu nam Marija upravo postaje primjer’, naglasio je u homiliji vlč. Bjeliš. Govoreći o međuljudskim odnosima vidimo da prevladava negativno. Jedino prihvaćajući Krista možemo graditi bolji svijet. Nije vjera komplikacija, nego je mi kompliciramo, nije Božji put toliko težak, nego ga mi smatramo teškim, jer ne želimo ići njime. Onda što radimo svojim životima? Prihvaćamo druge putove, prihvaćamo putove koji su lakši, primamljiviji, prihvatljiviji a onda se događa svašta, zapletemo se, i ne znamo otrgnuti s toga začaranoga kruga odnosa, nesreća, nevolja…Istina, Kristov put je često puta put križa, al’ ja znam da cilj tog puta nije propast, nije očaj, nije besmisao, nego spasenje. Drugi putovi imaju možda bolje ponude, ali ne znate kraj, ne znate cilj, i ne znate gdje ćete završiti.
Marija je prihvaćajući, ne znajući, prihvatila Božji put, to je povjerenje u Boga, to je izraz vjere, ne znanje što me čeka, nego vjera u njega da me on vodi. Bit će križeva i bit će padova i problema i poteškoća, s povjerenjem u Njega idemo u život. Nije čovjeku lako se nositi sa nekim stvarima u životu, ali ako nismo s Bogom bit će još teže! Zašto mu ne daš šansu, zašto mu ne dopustiti poput Marije ići tim putem, koji često puta zna biti put križa. U Boga nema pristranosti, Bogu je jednako svako dijete Božje, i svaki od nas koji ima tu ponudu spasenja koju mu Bog daje kroz vjeru, izgrađujemo s njime svoj život, i onda, poput Marije, postajemo sredstvo i oružje u Božjim rukama kojima će se Bog poslužiti i za spasenje drugih, naglasio je vlč. Bjeliš.
Darovani smo jedni drugima, to su bogatstva. Ne možemo graditi svijet, ne možemo graditi odnose ako imamo odnos prema Bogu bez odnosa jednih prema drugima. To je ono što je komplementarno i uzajamno. „Doći ću, moliti, ispovijedati se, pričešćivati, a neću opraštati, vrijeđat ću, ogovarati, sudit ću, klevetat ću, ne mogu oprostiti – uvrijedio me, a Bog nama može svaki put iznova. A on je Bog, je li? Nemojmo sebe zavaravati! Dao nam je Bog i upute, i put i smjernice.“
Ako idemo s njime, onda prihvaćamo ono što Bog od nas traži, a onda ‘slomi sebe i oprosti’, onda daj Bogu šansu da progovara kroz tebe, dopusti mu da budeš poput Marije, onaj koji nosi Boga ovom svijetu, u duhovnome smislu, a ne nešto drugo. Zašto ga se toliko bojimo i zašto mu se toliko bojimo otvoriti i ne dopuštamo da uđe u naše živote? Dobro je ono oko čega se treba potruditi, izgrađivati, dobro je ono koje treba imati i truda i napora i muke a to će davati smisao mome življenju, mojim odnosima i svemu, pojasnio je. Naš životni put je put prema Nebu, Isus i Marija nas pozivaju na taj put, a često puta je tom životnom stazom teško koračati, svakakvih problema, poteškoća, križeva, pa često odustajemo…Cilj je poznat, samo treba izdržati, treba ustrajati, to je onaj poziv i tu nam Marija uvijek ostaje primjer.
Nemojmo zatvoriti svoje srce. Njena malenost, kako nazivamo ovaj blagdan Rođenja – Mala Gospa, očituje se upravo u toj njenoj veličini što je prihvatila Božju Riječ poniznosti, ne znajući što je čeka, ali krenula je s povjerenjem u Boga na tu životnu avanturu, znajući da s Bogom ne može na kraju biti loše, ne može bit propast, ne može završit u besmislu, nego da to ima cilj koji samo vodi prema dobru koji nam je Bog svima obećao. Prihvatimo njegovu riječ u svom životu, borimo se svakodnevno koračajući ovom životnom stazom da budemo poput Marije, da možemo donositi drugima Boga a i mi sami budimo svjedočanstvo jedni drugima u bogatstvu naših odnosa koje izgrađujemo, zajedno koračajući na ovom putu spasenja koje nam je Bog svima dao. Predajmo sve zagovoru BDM, ona uvijek kao majka bdije nad svojom djecom i poziva nas: „Idite Isusu, prihvatite Krista, prihvatite Boga u svoj život, ako njega prihvatite i ako gradite svoj život s njime, vjerujte, ne da neće biti križa, al neće biti očaj, besmisao i propast. Budimo svjedoci Njegove ljubavi u ovom svijetu,“ zaključio je homiliju vlč. Bjeliš.
Župnik, prečasni don Stipe Jerković, zahvalio je svima koji su pridonijeli i uzveličali ovo slavlje a napose predvoditelju misnoga slavlja ‘njegovom duhovnom čedu,’ kojega je pratio od sjemeništa do mlade mise. Stoga mu je želja bila da propovijeda danas na ovoj završnoj proslavi Rođenja Marijina u njegovoj 50. godišnjici svećeništva. Također, vlč. Bjelišu, uputio je čestitke u novoj službi župnika.
Prije mise održana je tradicionalna procesija do brežuljka na kojem je kip sv. Josipa.
Antonija Menalo
