U devetnici srijedom sv. Josipu, 28. veljače, u metkovskim župama, na obljetnicu rođenja o. Gabrića, u njegovoj rodnoj župi sv. Ilije, misu je predslavio p. Ante Topić, DI, vicepostulator kauze sluge Božjega Petra Barbarića u koncelebraciji župnika fra Denisa Šimunovića i p. Zdravka Jelušića, SJ, upravitelja Zaklade „Biskup Josip Lang“. Prije mise Framaši su izveli igrokaz Gorana Matića „Put poniznosti“. U Župi sv. Nikole misu je predslavio pater Mirko Nikolić, vicepostulator kauze sluge Božjega o. Ante Gabrića u koncelebraciji župnika don Davora Bilandžića.
Obraćajući se vjernicima, štovateljima sv. Josipa i sumještanima i štovateljima o. Gabrića, pater Nikolić naglasio je kako je sv. Josip bio tihi, šutljivi svetac i moćni zagovornik a nadasve najveći služitelj i to ne bilo kome već Božjem Sinu i svoj ženi, zaručnici, Majci Mariji cijelog svog života. Vjeran, tih, onaj koji služi, kažu da se samo jednom zgodom ukazao i to prilikom ukazanja u Fatimi s Marijom, gdje je opet bio u pozadini, držeći dijete Isusa. Takav je bio sv. Josip, ali je svojim životom govorio i rekao sve. Tu smo mi daleko od njega – pričamo, galamimo, govorimo, a djela nam nisu onakva kakva bi trebala biti. Znamo se svojim riječima itekako predstaviti, a pitanje je – što iza njih stoji!, upozorio je.
Govoreći o o. Gabriću, koji je na današnji dan 1915. prvi put udahnuo zrak i zaplakao, kao što to svako dijete čini, naglasio je, koliko je bitna obitelj u kojoj je Ante odrastao, upijao ono najljepše što su mu njegovi roditelji ponudili, odgajajući ga u vjeri, i samo takav, mogao je osjetiti istinski poziv predanja Bogu. Kad govori o svojom djetinjstvu Gabrić kaže, da je to bila obitelj u kojoj se molilo, na poseban način isticao je molitvu Gospina pozdravljenja Anđeo Gospodnji. Jednom zgodom kad se igrao sa prijateljima iza crkve i kad je zvonilo u podne pozdravljenje, počeo je moliti, a njegovi prijatelji su mu se nasmijali, ali su ubrzo zašutjeli i priključili se molitvi. Ono što ga je također oduševljavalo jest odlazak na misu i ministriranje, gdje je i osjetio Božji poziv.
Teško je reći sve što je doživio u Metkoviću – tu su udareni temelji za sve ono što je kasnije gradio, zato je obitelj tako važna, jer u njoj dijete dobiva ono što je najvažnije. Poniknuvši iz vjerničke obitelji gdje je vladalo zajedništvo i molitva, mogao se odazvati i slijediti unutarnji Božji zov i nije se bojao otići u daleki Travnik, gdje je u prvim duhovnim vježbama kao 11-godišnjak oduševljenog srca zapisao u dnevniku odluku: „Dragi Isuse i draga Gospo, učinite me svećenikom, isusovcem, misionarom i mučenikom ako ustreba! Takvo što napisati kao dijete, znači, da je uistinu bio pun Božjeg duha. Rijetko se može naći bogoslov koji se tako radosno pripremao za svoju mladu misu, za svoje ređenje, kao i svećenika, koji je cijeli život bio radostan što je bio svećenik, i što je svake godine, na dan kad je bio ređen, proslavljao, molio i zahvaljivao Bogu. Ono što ga je najviše nosilo, jest činjenica, da je Isus i za njega žrtvovao svoj život, i zato je rekao – da je raspeti Isus glavna pokretačka snaga u njegovu životu!“
Zato je Majka Terezija kad je zajedno s njim dolazila u Metković, a ona ga je najbolje poznavala, rekla, možda ponajbolju definiciju o p. Gabriću – on je živa Isusova ljubav! Reći o nekom nešto tako, znači, u njemu prepoznati drugog Krista, znači u njemu doista vidjeti osobu koja je prožeta Kristom, onako kao što je sv. apostol Pavao nekoć govorio – ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Evo takav je bio sluga Božji o. Ante Gabrić, naglasio je p. Nikolić.
Sv. Josip bio je uz Isusa kad je rastao i odrastao a o. Gabrić govorio ljudima o njemu i pronosio ga bespućima po kojima je prolazio, kad su bile velike oluje. Vi ste također ovih dna osjetili što znači kad dođe voda, a on je gotovo svake godine to proživljavao i na temelju toga napisao molitvu u kojoj je prepoznavao Božji govor i Božji prolaz, kad nije bilo nimalo lako u tome prepoznati Božji govor, to mogu samo ljudi Božjeg duha, istaknuo je.
Neka nas i danas, dok smo u devetnici sv. Josipu, taj Božji sluga potakne, da se zapitamo kakva su naša djela, što svojim životom svjedočimo, što smo obećali i što učinili tijekom korizme, neka ovi dani što su ostali do Uskrsa, prolaze upravo pod vidom da nas sv. Josip potiče da znamo služiti drugima i da nas o. Gabrić na poseban način potiče da budemo ljudi molitve i otvorenosti jednih prema drugima. Molimo da u tome uspijemo i ostanemo vjerni onome što smo obećali, samo na takav način ćemo ovu korizmu osmisliti, doživjeti i pripraviti se za proslavu Uskrsa, poručio je vjernicima pater Mirko Nikolić. Nakon mise slijedio je agape, koji se održava srijedom u devetnici sv. Josipu u Pastoralnom centru o. Ante Gabrića.
Antonija Menalo
