U subotu 28. veljače u metkovskim crkvama slavljene su mise povodom 111. obljetnice rođenja oca Ante Gabrića. U Pastoralnom centru oca Gabrića u kapeli milosrdnog Isusa u Župi sv. Nikole biskupa, misu je predslavio o. Petar Klarić, a u njegovoj rodnoj Župi sv. Ilije, vicepostulator Kauze za proglašenje svetim o. Gabrića, isusovac Mirko Nikolić SJ.
Slavimo rođendan oca Gabrića u vremenu korizme, u privilegiranom vremenu u kojem želimo nešto učiniti i prema Bogu i bližnjemu i samima sebi, rekao je uvodu homilije otac Nikolić, te potaknuo, da poput oca Gabrića u hodu kroz korizmu budemo prožeti molitvom, djelima milosrđa i pokorom. Otac Gabrić, sve što je činio, bilo je prožeto molitvom, napose kontemplativnom…Napisao je mnogo molitvi, koje su bile prožete, ne samo okrenutošću prema sebi, nego i prema drugom čovjeku, ističe o. Nikolić.
Svakog jutra, do dvanaeste godine, dok je mali Ante bio sa roditeljima, slušao je molitvu svog oca koji se rano budio, da bi prehranio obitelj, kao i njegova majka, te, iako nije sve čuo i razumio, bio je svjestan Autoriteta kojeg poštuju. Svako jutro Antina majka, molila je i klečala pred Gospinom slikom, i to je na njega ostavljalo snažan dojam. U takvom ozračju cijele obitelji koja je molila, napose molitva Gospina pozdrava Anđeo Gospodnji, to je u njemu stvaralo posebno ozračje, gdje je mogla klica zvanja rasti i razvijati se do kraja.
Ljubav prema drugima, tu je bio nenadmašan. Nikog nije zaobilazio, prihvaćao je svakog čovjeka i tako su u njemu prepoznavali Božju prisutnost. Ovih dana izašla je prva knjiga prevedena na Bengalskom jeziku „Božje biće, bilo je među nama“.
„Svakoga je poštivao, imao što reći, nikad se nije žurio, iako je imao puno posla. Puštao je da ljudi govore, slušao ih, hrabrio u teškoćama, molio s njima. U duhovnim vježbama napisao bi: nikada slatko jesti, spavati na tvrdom, ustajati u 3.30 i poštivati svakog čovjeka koga susretnem, napose siromašne i one u potrebi, i druge odlike, koje dokazuju da je doista bio čovjek pokore. Tako je na poseban način svjedočio što znači ljubiti Boga i bližnjega. Kroz sedam tisuća pisama koja je napisao otac Gabrić može se iščitati koliko je bio Božji čovjek, koliko je gorio i izgorio za duše!“
Na pitanje, čime se branio u džungli, odgovarao bi, kako je to bila krunica koju je nosio, molio i činilo posebnim. U njega su imali više povjerenja ministarstva, napose kad je prijetila glad, jer, nije bio korumpiran. Znao je reći da je bio suh kao bakalar, ali pun Božje ljubavi.
Među ostalim, dobročinitelj Josip piše Gabriću: Radio sam tjedan dana po noći, dva sata dulje, iako bolestan išao sam u krevet svaku noć u 2 sata, sav slomljen od umora. Zaradu što sam dobio šaljem za vašu siročad, za koju je raspeti Spasitelj također prolio krv. Dragi Isus neka vas krijepi u vašim dnevnim križevima, da možete ustrajati u traženju neumrlih duša. Otac Gabrić mu uzvraća: krijepio i mene i tebe, dragi moj Josipe i sve vas moji prijatelji i dobrotvori s njime, križem, putem dnevnog života, junački naprijed do kalvarije. On zove , On žeđa za tvojom ljubavlju, žeđa za dušama.
A ti, za čim ti žeđaš, odgovori Isusu raspetom??? Evo, to je pitanje koje večeras postavljam u ime Gabrića, svakome od nas koji smo došli proslaviti njegov rođendan. A ti, za čime ti žeđaš? Kako tvoja korizma i život prolazi? Jesu li povezani s Bogom, jesu li okrenuti prema bližnjemu? Znam li učiniti neku pokoru, koja će pokazati da sam ja gospodar svoga života, da me ne vodi nikakva moda, da me ne vode, ne znam kakve struje moga života, nego da imam svoj pogled u Duhu evanđelja i na život i svijet oko sebe upravo kakvu je imao Sluga Božji o. Ante Gabrić, zaključio je homiliju o. Nikolić. Uz župnika fra Denisa Šimunovića, suslavili su p. Bojan Bijelić i đakon fra Josip Brandejs.
Antonija Menalo
