Kada nastupi kriza – bilo da je riječ o požaru, potresu ili nekoj drugoj katastrofi – opasnost ne bira koga će ugroziti. Ipak, sustavi zaštite i spašavanja često, makar i nenamjerno, ostavljaju najranjivije na cjedilu zbog nedostatka specifičnih protokola i ciljane obuke. Pravovremena i adekvatna reakcija u izvanrednim situacijama osnovno je ljudsko pravo, a ne privilegija onih koji se mogu kretati ili komunicirati bez teškoća. Upravo je zato dvodnevno osposobljavanje operativnih snaga civilne zaštite za postupanje s osobama s invaliditetom, nedavno održano u Putnikoviću na Pelješcu, događaj od iznimne važnosti koji ukazuje na to kako ispraviti ovu duboku sistemsku nepravdu.
Edukacija kao alat protiv zanemarivanja
U sklopu projekta SEE ME 2, organiziranog u suradnji Općina Ston i Janjina te Ravnateljstva civilne zaštite, učinjen je bitan iskorak prema stvarnoj, a ne samo deklarativnoj, inkluziji. Srž problema leži u činjenici da standardni protokoli evakuacije često ne prepoznaju specifične fizičke, senzorne ili kognitivne potrebe osoba s invaliditetom, čime se njihovi životi u kriznim trenucima stavljaju u neproporcionalno veći rizik.
Udruga cerebralne i dječje paralize doline Neretve (UCDPDN) Leptirići prepoznala je tu opasnu prazninu u sustavu. Njihovi su terapeuti preuzeli ključnu ulogu u teorijskom dijelu edukacije, prenoseći operativnim snagama neophodno znanje. Razbijanje straha i nepoznanica koje često prate intervencije spašavanja ranjivih skupina prvi je korak. Empatičan pristup, uz analitičko razumijevanje situacije u kojoj se nalazi osoba ovisna o tuđoj pomoći, jedini je ispravan temelj svake uspješne akcije spašavanja.
Sinergija zajednice i hitnih službi
Nakon teorijskog dijela uslijedila je terenska provjera. U praktičnoj vježbi evakuacije aktivno su sudjelovali članovi udruge “Djeca Pelješca”, dajući vježbi realnu i opipljivu dimenziju. Širok odaziv interventnih službi ulijeva nadu i ukazuje na spremnost terenskih radnika da se usavršavaju. U osposobljavanju su sudjelovali:
- Dobrovoljna vatrogasna društva: Putniković, Ponikve, Žuljana i Janjina
- Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS): Stanice Orebić i Dubrovnik
- Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik
- Policijska postaja Ston
- Predstavnici jedinica lokalne samouprave
Dodatnu vrijednost cijelom događaju dalo je sudjelovanje Područne škole Putniković. Učenici su iz prve ruke mogli promatrati rad i opremu operativnih snaga, dok je sama škola iskoristila priliku za kritičko preispitivanje i dodatno uvježbavanje vlastitih protokola u izvanrednim situacijama.
Pravo na sigurnost nema alternativu
Inicijative poput ove na Pelješcu bolno nas podsjećaju na to koliko društvo još mora raditi na ispravljanju nevidljivih prepreka i nepravdi prema osobama s invaliditetom. Njihova sigurnost u kriznim situacijama ne smije ovisiti o pukoj sreći, improvizaciji ili dobroj volji pojedinca koji se u tom trenutku zatekne na terenu. Ona mora biti duboko ukorijenjena u institucionalne kapacitete.
Ovaj je događaj svijetao primjer kako se kroz suradnju udruga, lokalne samouprave i hitnih službi grade kapaciteti koji beskompromisno štite svaki ljudski život. Svijest o potrebama osoba s invaliditetom ne brani se praznim riječima na papiru, već znojem na terenu, izravnim kontaktom i konkretnom akcijom. Sigurnije i pravednije društvo nije utopija, već obveza do koje se dolazi upravo ovakvim, prijeko potrebnim edukacijama.
