Živimo u sustavu koji, nažalost, prečesto zanemaruje one kojima je podrška najpotrebnija, gurajući djecu s teškoćama u razvoju na društvene margine. Upravo zato, “Sportski susreti prijateljstva“, nedavno održani u dvorani Osnovne škole Stjepana Radića, ne smiju proći samo kao usputna lokalna vijest. Ovaj događaj je puno više od igre; on je snažna, empatična i prijeko potrebna lekcija o inkluziji i ravnopravnosti.
Okupljajući učenike OŠ Stjepana Radića, OŠ don Mihovila Pavlinovića te korisnike Udruge osoba s invaliditetom “Prijatelj”, ova je inicijativa pokazala kako izgleda zajednica kada djeluje iskreno i otvorena srca. Iza iskrenih dječjih osmijeha i sportskog žara stoji temeljit rad Martine Nikolić i Jelene Šalinović. Njihova posvećenost osmišljavanju prilagođenih disciplina – od bacanja loptice i medicinke, skoka u dalj, kuglanja, gađanja pokretne mete, pa sve do poligona i povlačenja konopa – omogućila je svakom djetetu da osjeti radost natjecanja. To je suština prave skrbi i pedagogije: prilagoditi pravila i svijet djetetu, umjesto da ga se grubo pokušava ukalupiti u društvo koje za njega nije spremno.
Svi su sudionici na kraju nagrađeni medaljama za uspomenu. Iako organizatori skromno ističu kako su samo željeli djeci ponuditi nešto novo i zanimljivo, te medalje imaju znatno veću težinu. One su simbolična pobjeda nad svakodnevnim nepravdama, predrasudama i preprekama s kojima se ova djeca i njihove obitelji kontinuirano suočavaju. Pravo na igru, veselje i osjećaj pripadnosti ne smije i ne može biti luksuz.
Ipak, gledajući širu sliku, moramo biti iskreni i analitični: ovakvi predivni trenuci ljudskosti prečesto se oslanjaju isključivo na entuzijazam i volonterizam pojedinaca, krpajući tako rupe u tromom sustavu. Organizatori su i sami naglasili kako bi bez nesebične pomoći volontera realizacija ovakvog događaja bila iznimno teška. Posebna zahvala stoga je s pravom upućena učenicama Srednje škole Metković te Jadranki, Luci i Roku Jelaviću iz Društva prijatelja Hajduk Metković. Oni su svojim vremenom i radom dokazali da lokalna solidarnost može premostiti nedostatke na koje institucije često žmire.
“Sportski susreti prijateljstva” ispunili su svoju svrhu – ostavili su djeci predivne uspomene. No, nama kao društvu ostavljaju jasan zadatak: moramo se pobrinuti da ovakvi dani ravnopravnosti i radosti ne budu tek povremena iznimka ovisna o dobroj volji volontera, već standard u kojem svako dijete ima priliku osjećati se kao pobjednik.
Nino Erceg
