Župa Kraljice Neba i Zemlje u Pločama proslavila je blagdan suzaštitnice – sv. Majke Terezije, u četvrtak 5. rujna 2024., misnim slavljem, koje je predslavio kancelar hvarske biskupije don Ivan Jurin u suslavlju sa župnikom don Antom Bitunjcem, koji je u procesiji prije mise nosio relikvije sv. Majke Terezije.
Najveća snaga vjere krije se u našoj svakodnevnici, pojasnio je u uvodu homilije vlč. Jurin, osvrnuvši se na život svete Majke Terezije, koju slavi čitav svijet.
„Najvažnije svetište koje ova žena posjećuje je ulica. Niti jedno svetište, niti jedna crkva, niti jedno mjesto Božje prisutnosti, ne može se mjeriti sa tim svetištem, koje je Bogu toliko važno, gdje je Bog toliko prisutan – to je čovjek, koji leži na ulici, polumrtav!“
Ne možeš doći do Boga, a zaobilaziš čovjeka, ne možeš štovati Boga ako zanemaruješ čovjeka i njegove rane, jer, lako je ljubiti Boga, lako je govoriti o Bogu, ali ako ne gledaš na čovjeka, sve će ti se srušiti! Vjera se ne živi pod staklenim zvonom, vjera – ako se nije isprljala svakodnevicom, ne postoji. Ako misliš da ćeš doći do Boga a preskočiti čovjeka, uhvatit ćeš potpuno krive kriterije života, naglasio je propovjednik te dodao: „Susrećeš ljude vjere – koji sebe tako nazivaju, a vjeruju u Boga koji mrzi čovjeka, koji ranjava čovjeka, vjeruju u Boga koji čovjeku daje neprestano kazne. Postaje važnije da u kući imaš dovoljno blagoslovljene vode da sve poškropiš, a zaboravljaš, da u istoj kući s ljudima ne govoriš, upozorio je propovjednik. Hodočašće će te odvesti kilometrima daleko i od čovjeka i automatski od Boga. Može se dogoditi, da ćeš svake nedjelje sjediti u ovim klupama i da ćeš početi govoriti da je Zlo toliko jako, da je nepobjedivo.“
Ali, kad se čovjeku otvore oči kao Majki Terezi, onda čovjekov prostor proslave Boga je konkretan život, konkretan čovjek, konkretna rana, bolest, grijeh, konkretno zlo, jer čovjek – možda potpuno kriv za svoje promašaje – je mjesto prisutnosti Božje.
„Što god ste učinili jedni drugima, meni ste učinili, govori Gospodin. Ono što niste učinili jedni drugima, ni meni niste učinili.“ Zato se sjetite – malo ljudske dobrote ovaj svijet može spasiti. Gdje čovjek pati – pritisnut duševnim, tjelesnim, fizičkim problemima – to je crkva, to je svetište Božje. Čovjek malen, prezren, neupotrebljiv za velike ciljeve svijeta i društva – to je svetište Božje. Čovjek grešan, bez smisla života, čovjek s kojim živiš – to ti je svetište Božje. Čovjek kojega srećeš u ovoj čudesnoj zajednici – Crkvi – a ne voliš ga, i bio bi najsretniji da ga nema – to ti je svetište Božje, naglasio je vlč. Jurin.
Kad ti euharistija otvori oči, otkriješ snagu Boga, koji je kleknuo pred svoje učenike i prao im noge a to nisu zaslužili. Onda ćeš u ispovjedaonici otkriti zagrljaj milosrdnoga Oca koji ti kaže – idi i zagrli ovaj svijet – jer to je moj svijet, to nije proklet svijet!… Kad u svojoj vjeri otkriješ Boga koji te spasio, onda reci samo jednu molitvu, koja je možda najsličnija molitvi koju je Majka Tereza svaki dan izgovarala – „Gospodine Isuse Kriste, i kad te ne vidim, daj da te vidim u onima koji pate“…
Na kraju misnog slavlja vlč. Bitunjac, zahvalio je svima koji su pridonijeli ovom, kao i slavlju tijekom trodnevnice koju je predslavio, te posebno blagoslovio djecu.
Antonija Menalo
