U nedjelju 20. srpnja proslavljen je blagdan sv. Ilije, zaštitnika Metkovića. Središnje misno slavlje predslavio je fra Siniša Balajić, provincijal provincije Presvetog Otkupitelja – Split. Suslavili su župnik fra Denis Šimunović i fra Marko Pudar, kojemu je ovo bio ujedno i oproštaj od Župe, gdje je bio tri godine. Nova služba, fra Marku je povjerena u svetištu Gospe Sinjske. Na misi je pjevao župni zbor kojim ravna s. Mila Deak.
Isus nas uvijek vodi svome Ocu i onaj koji ga slijedi približuje se božanskome, postaje dijete Božje. Onaj koji ga ne slijedi, udaljava se od tog dostojanstva a često udaljuje i druge od Boga, te oni često postaju neprijatelji Božji. Prije Isusove muke, učenici će spavati, kad se događaju najbitniji događaji. Ovo stanje je nažalost i kod mnogih kršćana koji se prepuste životu, koji dopuste drugom da im odrede životne prioritete i vrijednosti. Kad ih pokušate uvjeriti u nešto drugo, reći će, da je to moraliziranje koje će pregaziti nova sloboda koja nema nikakvih ograničenja, pojasnio je fra Siniša.
Naglasio je kako nas iz sna može probuditi nešto što je bitno, egzistencijalno, a to je ljubav, vjera, glas Kristov, koji ima moć dodirnuti ljudsko uspavano srce, jer upravo se u srcu nalazi razlika između uspavanog i budnog čovjeka. Budno se srce oslobađa mnogih briga i nalazi mir, dok je uspavano srce zabrinuto za mnogo nebitnih stvari.
„Vjera je Božji dar. Onaj tko je zahvaćen Duhom Kristovim, njegove riječi dolaze iz Duha, ne iz tijela. To može razumjeti samo duhovno biće; tjelesni, materijalni čovjek ne može. Nevjerniku, riječi Duha su potpuno nerazumljive, on ne razumije i ne podnosi Duh i duhovnost, vjera mu je potpuno strana i puno je ljudi koji ne vjeruju, ne vjeruju ponekad ni kršćani, jer nevjera je stanje uspavanosti, daleko od Kristova Duha i njegove slave. Nevjernik ne poznaje ni Duh ni duhovnost, on poznaje samo tijelo i materiju, sve gleda iz materije, koristoljublja, zato ne razumije ni Duh ni vjeru, te odstupa od Krista,“ naglasio je provincijal.
Ovaj duhovni trenutak buđenja, dodao je, bilo sv. Ilije na brdu Horebu, bilo trojice učenika, upućuje nas na jedan od paradoksa naše duhovnosti, duhovne egzistencije, koja nasuprot materijalnoj egzistenciji ne gubi snagu prilikom korištenja. ‘Ne samo da neće nestati kad se upotrebljava, nego će njezina snaga biti sve jača,’ pojašnjava.
„Možda, najsnažnija poruka blagdana sv. Ilije je – prihvatiti poziv i otvoriti se Božjem Duhu. Kao i on, i mi smo suočeni s pozivom, s izborom. Vjerujemo da je svaki izbor svjestan i slobodan. Bog nas poziva na vjeru ali u slobodi, jer Bog nije Bog koji prijeti, nego Bog koji oslobađa, želi slobodnog čovjeka, ne želi roba, al’ sloboda biranja onda uključuje vjernost sebi i vlastitoj odluci, vlastitom izboru. Ako smo izabrali Boga, kao što ga izabire sv. Ilija, ako smo izabrali Isusa Krista kao što ga izabiru njegovi učenici, onda se očekuje da ga slijedimo, da budemo istinski kršćani a izabrati Krista znači – prije svega probuditi se iz sna, od uspavanosti u ovom svijetu, a onda rasti u njegovoj slavi, odbaciti sve drugo, te biti ustrajni u poslušnosti Njegovoj riječi,“ zaključio je homiliju vlč. Balajić.
Na kraju svete mise vlč. Šimunović, zahvalio je svima koji su pridonijeli ovom slavlju, kao i tijekom devetodnevne priprave za slavlje. Svaku večer bio je i video prijenos molitvenog programa. Obzirom da se crkva obnavlja, pozvao je vjernike, koliko su u mogućnosti, da se uključe u ovaj projekt, obzirom na velike troškove obnove. Antonija Menalo
