Splitsko – makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić predslavio je misno slavlje u svetištu Gospe Karmelske u Bagaloviću, u subotu 23. rujna, gdje su kroz devetodnevnu pripravu za proslavu blagdana Padra Pija, hodočastili brojni vjernici Neretvanskih Župa. Uz župnika don Damira Bistrića suslavili su preč. don Stipe Jerković, don Mladen Margeta, don Ivan Kovačević, don Mario Mihanović i vlč. Siniša Paušić.
Ni kiša, čini mi se, nije nas mogla zaustaviti da ne dođemo danas ovdje na proslavu Padra Pija, rekao je uvodu homilije nadbiskup Barišić, te govoreći o Padru Piju istaknuo, kako je samo u Italiji napisano preko 200 njegovih životopisa, a na njegovom sprovodu, kao i na proglašenju blaženim i svetim, bio nevjerojatan broj ljudi. Čudo je Božje ljubav, biio je svetac molitve, mise i ispovjedaonice, osobito pobožan Blaženoj Djevici Mariji.
„Na vratima njegove sobe bilo je napisano: Svi moji razlozi nade jesu Marija, a za krunicu je rekao da je ona osnaženje nade, nadahnuće caritasa, naše ljubavi. Molitva mu je bila zrak i hrana. Kažu da je živio od mise do mise, pripremajući se za svetu misu , slaveći i zahvaljujući, zapravo, njegov život je bio i oltar i žrtva. U tu žrtvu unosio je sebe, jade, probleme i nevolje drugih, a slavlja njegovih svetih misa, ljudi su toliko snažno doživljavali, da su u ranim jutarnjim satima čekali pred vratima crkve da bi ušli u crkvu. Čitav svoj život darovao je Gospodinu da može biti njegovo sredstvo, ruka, srce, njegov glas u prihvaćanju i opraštanju grešnicima a ispovijedao je 10 do 16 sati dnevno. U zadnjoj godini života 1967.g. ispovjedio je 25 tisuća ljudi, dnevno preko 70, a uz sve to, trebalo se pripremiti, naći vremena za sebe, previti svoje rane, jer je od 1918. g. dobio stigme. U susretu s ljudima u sv. ispovijedi, pisanju pisama, davao je svjetlo u tami, ‘mnoge oživio’ da mogu nastaviti prihvatiti svoj život, oprostiti, živjeti kao ljudi i vjernici,“ naglasio je nadbiskup Barišić.
Potrebno je dublje ući u molitvu, da to bude razgovor s Gospodinom, a sveta misa, ne obveza nedjeljna, nego radosni susret s Gospodinom, ispovijed – ne nešto na što sam prisiljen, nego radost koju mi želi Gospodin dati u srcu, pojasnio je.
Tri oznake Padra Pija – molitva, misa, ispovijed – vidimo sebe u tim relacijama, što je s našom molitvom, osobnom i obiteljskom, koliko dnevno molimo i što nam molitva znači… Molitva je doista disanje i hrana, Padre Pio posebno krunicu je preporučavao.
„Prije se molila krunica po obiteljima, čulo se kako susjedi mole, nažalost, danas se ne čuju ni susjedi ni molitva!“ Padre Pio, njegova duhovna prisutnost, danas želi reći: brate i sestro vrati se molitvi, ne možeš biti bez molitve, molitva je snaga, svjetlo, ona te drži da možeš ići naprijed pod križem svojih poteškoća, da možeš imati nadu u uskrsnuće. Zaboravili smo molitvu a naučili beštime, zamislite što smo – slika Božja, sinovi i kćeri Božji, Ljubav koja se darovala, umjesto da joj zahvalimo, da je slavimo, razgovaramo kao sinovi, kćeri, mi je ignoriramo, vrijeđamo, beštimamo!“, upozorio je.
„Život Padra Pija bio je priprema od mise do mise. Mi vjernici, nedjeljom, pozvani smo doći na svetu misu. Što nam znači misa u životu i koliko je cijenimo, je li ona dionik naše nedjelje ili od zgode do zgode, koliko držimo do svete mise do Gospodina, do ove Ljubavi, koja je dala svoj život za mene, koja me spasila i koja me želi učiniti svojim znakom, prisutnošću ovdje u obnovi ovoga svijeta? Ne možemo bez nedjelje, već su to govorili prvi kršćani kad su ih uhvatili i mučili, prijetili…Ne možemo bez nedjelje, ne možemo živjeti bez nedjelje, a mi?“, zapitao je nadbiskup.
„Padre Pio želi nam reći – otkrij bogatstvo nedjeljne mise za svoj osobni život, za svoju obitelj, za svoju župnu zajednicu. Gospodin te tu susreće, prihvaća, svoje križeve uklapaš u njegov križ i on ih preobražava, daje ti snagu da i ti možeš preobrazit svoje križeve u nadi uskrsnuća. Ne možemo bez Božjega milosrđa, ako ignoriramo Gospodina, vrijeđamo ga i na svoj način živimo svoj život, postajemo pogani koji žive bez Boga, na svoj način vrijeđaju Boga, a vjerujte – nema puta koji je život, bez Boga. Put, istina i život, darovan nam je u Isusu Kristu.“
Zato, braćo i sestre, današnje slavlje uključuje nas, propituje, i želi doista da svatko od nas bude njegovom snagom, zagovorom, primjerom preobražen, i da bude doista sin, kći Oca nebeskoga, da ova Ljubav, učini i nas svojim čudom, čudom u braku, svojoj sredini, jer danas je sve proračunato, a vidimo da život ne pokriva ta logika proračunatosti i koristi, nego je potrebna solidarnost, oproštenje, pomirenje, bez ovoga nema budućnosti, zaključio je homiliju nadbiskup Barišić.
Zahvalivši svima koji su pridonijeli ovom slavlju, vlč. Bistrić na kraju misnog slavlja kazao je kako je neizmjerno, kao župnik radostan, jer kroz deset dana duhovne priprave za slavlje blagdana, podijeljeno je šest tisuća posvećenih čestica. Za nas je to neizmjerni Božji dar!…
Antonija Menalo
