Brojni vjernici neretvanskih župa nazočili su na slavlju blagdana Padra Pija u Bagaloviću u petak 23. rujna. Zbog nepredvidivih okolnosti, don Ivan Urlić nije propovijedao, kako je bilo najavljeno, već župnik don Damir Bistrić. Slavlje je počelo procesijom sa kipom i relikvijama sv. Padra Pija.
Gledajući život sv. Padra Pija volio bih da se sa svim životnim okolnostima stavimo u ono što je on živio – potpuno predanje Bogu, jer samo kada se potpuno predamo Bogu možemo doživjeti ono što se zove milost. Zato, koliko god nosili u svom životu poteškoća, volio bih da danas date svom Bogu. Ne postoji ni jedan dio nas koji treba zadržati za sebe, ne postoji ni jedan dio nas koji zapravo nije ranjen, jer svaki put kada rane ostavljamo na razini ranjenosti, naš život ne dobiva milost u sebi. Tek kad kršćani budu raspeti svijetu, mogu izvršiti veliku milost koju nam je ostavio Gospodin za naše spasenje, zato danas, gledajte taj divni lik jednostavnog čovjeka, koji je cijeli svoj život živio u poniznosti, zatvorenosti i pomalo izoliranosti i cijeli svoj život propatio na različite načine, propatio, kako bi mi danas znali prepoznati istu stvarnost – da nas Bog poziva na svetost života. Nije tražio od Boga nikakve izvanredne darove, to je u suprotnosti s onim što živimo mi. Nije tražio na svome tijelu, niti da nosi stigme, nije tražio ništa, nego, onih dana kad je ušao u samostan želio je biti ponizni brat franjevac koji moli, naglasio je u homiliji vlč. Bistrić.
„Ne treba nam ništa veliko, budimo oni koji mole, koji smo izmoljeni, i oni koji u snazi molitve prepoznaju djelo Božje. Dobro znate koliko će Bog uzvratiti i koliko nam je uzvratio na različite načine. Budimo zahvalni, jer ako nismo zahvalni, nismo dostojni ni jednoga daljnjega dara Božjega!“
Padre Pio, rodnoga imena Franjo, posvetio je svoj život da bude navjestitelj Božje riječi. Njegov cijeli život obilježen je velikom patnjom koja nije dolazila samo od onih koji su bili ranjeni patnjom, nego su ga mnogi ranjavali patnjom. „Pedeset godina je na svome tijelu nosio rane Kristove, ali i trajno patio u otajstvu Crkve, 50 g. bio progonjen od Crkve kao veliki varalica – kao onaj koji skuplja novac, i sve ono što nabrajate vi o svojim župnicima – to je to progonstvo koje nikada ne prestaje.“
Padre Pio poziva nas poslušnosti Crkvi, jer, ako nemamo poslušnosti Crkvi onda smo protestanti; uči nas ljubavi prema nebeskoj Majci Mariji – ako nemamo Marije, onda smo otišli u neku drugu sferu.Uči nas Euharistiju – što je za nas kršne najsvetija stvar – bez Euharistije kršćanin ne može živjeti, i to bih volio da zapamtite, jer, ako nećemo biti dionici svakoga dana, ili bar svake nedjelje stola Gospodnjega čista srca, ako nećemo biti doista živo tkivo Kristovo, onda sve oko nas je samo jedna obična farsa života, laž, onda smo kršćani iz navike.
„Imamo bezvjerske kršćanske sprovode ljudima koji nikada nisu ušli u crkvu, zadnji put su morali na ženidbi i onda glumimo kako smo veliki vjernici.“ Kakve su nam prve pričesti postale, krizme, vjenčanja, krštenja? Roditelji koji nikad u crkvu ne idu traže da se njihovo dijete krsti. U ime čega? Vi pred Bogom odgovarate za svoju djecu, ne netko drugi – ne vjeroučitelj, ne svećenik, nego ti kao roditelj, upozorio je predslavitelj. Padre Pio od 1924. do 1933. g. nije smio služiti svetu misu, niti ispovijedati, on je ostao ponizan, sam, i nije se bojao, i nije prestao moliti, i nije bio ljut na nikoga. Papa Pio XI. kasnije će reći – krivo su me informirali o Padru Piju… A mi, vjerujemo informacijama, ljude sudimo po našim procjenama – zato pazite kad procjenjujete nekoga – ako s njim niste sjeli, barem popili kavu, nemojte otvarati usta… Procjenama očiju, samo je oholost vlastitih očiju – ja sam vidio – što si vidio?… Vidio, možda nekakav trenutak koji si protumačio po svojoj glupoj glavi. Ja sam čuo – što si čuo? Čuješ ono što procjenjuješ po svojim vlastitim životnim okolnostima!, naglasio je vlč. Bistrić.
Gospodine, Ti znaš što nosim na svome srcu, Ti znaš što me večeras dovelo k tebi, usliši me, budi uz mene, blagoslovi me. To neka danas bude naša molitva, molitva otvorena srca, molitva koja posvećuje, i koja u snazi zna prepoznati Božji dar i gledat ćemo Ljubav koja se dariva, a mi smo je puno puta ranili. Zato s Kristom izgrađujte svoj život, poučavajte se u Božjoj milosti, budite ucijepljeni u Krista, jer to Padre Pio zapravo govori – da se vratimo svome Bogu, da čista srca živimo otajstvo posvećenosti, da čiste ljubavi prihvatimo darove koje nam je ostavio, kako bi se u nama izvršila radost života. Neka Gospodin po zagovoru sv. Padra Pija iz Pietrelcine donese u vaša srca mir, kroz taj mir neka bude trajno vaš blagoslov u svemu, i neka ove molitve koje stavljate pred njega budu trajno zalog ali i spomen koliko nas Bog ljubi. U ljubavi i milosti Kristovoj rastite, i znajte uvijek prepoznati da vas Bog ljubi i s nama ostaje u svim potrebama, pa i najvećim agonijama života, uz vas je i kada patite, kad su vas vaši najmiliji ocrnili, stavili na stup srama, kad su vas ponizili.
„Ne boj se, ja sam tobom do svršetka svijeta, zato neka Krist bude iznad našega blagoslova u svemu, neka nas posvećuje, i neka njegova sveta milost bude trajno naš blagoslov u vijeke vjekova“ zaključio je homiliju vlč. Bistrić te zahvalio svima koji su pridonijeli ovom slavlju, tijekom devetodnevne duhovne priprave, napose svećenicima, župnom zboru s voditeljicom Marijom Jerković, bendu mladih metkovskih Župa sv. Ilije i sv. Nikole te solistima Anđeli Brečić I Branku Medaku. Prisjetivši se početka pontifikata sv. Ivana Pavla II. i njegovih riječi ‘otvorite vrata Kristu’, rekao je da je to zapravo propovijed našega Padra Pija danas – samo Kristu – i ne zaboravite da uvijek netko moli za vas. Ne bojte se…
U koncelebraciji su bili preč. don Stipe Jerković, don Mladen Margeta, don Ivan Kovačević, don Mario Mihanović, don Ivica Barišić i don Ivan Urlić.
Antonija Menalo
