Blagdan Našašća relikvija sv. Stjepana i Dan Grada u Opuzenu proslavljen je u srijedu 3. kolovoza. Slavljene su tri mise a središnjoj, koju je predvodio prof. dr. sc. don Marinko Vidović, prethodila je procesija.
Čovjek traži, uvijek želi što više otkriti, prirodne zakonitosti lako pretačemo u formule, ali postoji samo jedna formula, koja nadilazi, a to život – koja nadilazi sve prirodne zakonitosti, i nijedna, i sve skupa, ne mogu obuhvatiti tu životnu formulu. Objavom Isusa Krista, čovjek se usmjeruje prema budućnosti, ono što daje nadu, jer bez nade čovjek ne može živjeti, čovjek je kao riba na suhom. Isus Krist, koji je utjelovljena objava Božja, došao nam je pokazati osnovni životni zakon, svojim osobnim životom, pokazao, što znači pronaći blago, biti u uskoj povezanosti s Bogom i dokle ta uska povezanost čovjeka može dovesti, znamo dokle je dovela Njega, odbačen od svih, ubijen i upravo u toj smrti dao je smisao ljudskom životu, ne samo u fizičkom, nego smisao duhovnom životu, otvorio mu perspektivu Neba.
Isus nam je ponudio, i mi bismo trebali u toj njegovoj ponudi pronaći život, zakonitosti međuljudskih odnosa, jer to nam danas nedostaje. Ako duhovna zakonitost zakaže, sve drugo postaje beznačajno. Čovjek koji se susreće s poukom Isusa Krista, s njegovim navještajem, kad-tad u životu mora uskliknuti – pronašao sam!… Često nam se dogodi, da ne tražimo, nego nam se dogodi prosvjetljenje. Stjepan, mladić, đakon, nije poznavao Isusa, nije ga nikada susreo, bio je jedan od onih kojega su apostoli izabrali da im pomaže u njihovom radu. U prirodnom zakonu je – očuvaj život, koliko god možeš više, ali osnovni zakon života je – izgubi život da bi mogao dobit život, to i Krist uči – ako sačuvate život, izgubit ćete ga. Sveti Stjepan, smatran zločincem protiv židovskog naroda, njihovog nauka, njihova Boga, za grob mu se nije znalo, vjerojatno, poput mnogih zločinaca tadašnjeg vremena, treba mu i grob sakriti, a pokopan kao i Isus, u tuđi grob, Isus je pokopan tamo gdje nitko nije očekivao. Stjepan istu stvar, pokapaju ga u skriveni tuđi grob. I ide u zaborav. Pogledajte koliko se sjećamo i pokojnika i dobročinitelja koji su zadužili čovječanstvo, upozorio je.
Po predaji, 480. g. jeruzalemskom svećeniku Lucijanu u viđenju Bog očituje gdje je Stjepan pokopan. Što je pronašao?… Pronašao je Stjepanov život, pronašao je ono za što je Stjepan dao svoj život, pronašao je ono što nazivamo moći, moćnicu, te kosti, ti ostaci njegova zemnog života nisu obični ostaci, to je ostatak svetosti, ostatak zemaljskog sebedarja za sve druge, ostatak koji moćno djeluje i danas na razne načine, ali najviše usmjeruju našu misao Bogu, usmjeruju naš pogled k nebesima, pojasnio je vlč. Vidović.
Oprostiti, to nije prirodni zakon, ako te netko pljusne po jednom obrazu, ti ćeš njega sigurno po dva, ako si jači od njega, ako nisi povući ćeš se. Za oprostiti, treba vidjeti otvorena nebesa, zato se slavi Stjepan, zato se slavi ovaj ‘duplikat blagdan’, 26. prosinca – kad je izgubio život, kao prvi koji je slijedio Isusa Krista i sad našašće njegovih moći, zapravo našašće Stjepanova života, otkriće vrijednosti njegova života.
„Treba prepoznati blago, treba otkriti ono što osmišljava život, treba otkriti ono što međuljudske odnose gradi. Ne gradi međuljudske odnose – hoćemo li se podijeliti – to truje; nešto drugo gradi međuljudske odnose, gradi – oprosti, pa i onda kad izgubiš – oprosti, pokušaj, trudi se, moli Boga da ti da snage – oprosti im Gospodine, oprosti im, pa makar za to – oprosti, morao dobiti kamenje u glavu, a dobit ćeš ih sigurno! Što više opraštaš, što si otvoreniji u milosrđu, to više kamenja u glavu dobivaš, ali to kamenje dovodi do palme mučeništva. Puno ih je bilo kroz povijest, zaborav totalni, ne spominju se više, ovaj beznačajan, samo zato što je dao život, što je bio mučenik, spominje se, Crkva ga prepoznaje, prepoznaje ga vjernički duh, prepoznaje ga kao onoga koji je shvatio i u potpunosti prihvatio Isusovu poruku, on je pronašao, mi se trudimo pronaći, daj Bože da nas jednom svjetlo prosvijetli, da mognemo i mi reći – pronašao sam, a to pronašao sam – mijenjat će i promijenit će naš život!“, poručio je vjernicima vlč. Vidović.
Uz župnika don Antu Antunovića, prečasnog don Stipu Jerkovića, u koncelebraciji bili su brojni svećenici okolnih župa neretvanskog dekanata. Slavlje je animirao župni zbor sa voditeljicom prof. Marijanom Franičević. Mise u trodnevnici predvodili su župnik Antunović, don Nikola Juračić i don Jure Bjeliš.
Antonija Menalo
