U petak 15. rujna vjernici Župe Bagalović i okolnih neretvanskih Župa slavili su blagdan Gospe Žalosne ispred kapelice Gospe Žalosne na Bobalju. Misno slavlje predslavio je prof. dr. don Ivan Urlić u suslavlju da župnikom don Damirom Bistrićem.
Današnji blagdan uspinje nas i mislima i molitvama na Golgotu, mjesto na kojem se dogodila najveća drama u povijesti čovječanstva, mjesto, gdje su nebo i zemlja spojeni, mjesto, gdje je grijeh i smrt pobijeđena Kristovim Križem. Uspinjali smo se na ovo brdo, na zavjetno mjesto, gdje slavimo Gospu Žalosnu, gdje su se događale brojne milosti, naglasio je vlč. Urlić. Ako se prisjetimo trenutka Kristova razapinjanja, pod njegovim križem stajali su samo Njegova Majka, ljubljeni učenik i još nekoliko žena. Krist, koji je učinio toliko dobra, koji je tolike ozdravio, oslobodio, izliječio, uskrisio! Čak su se i učenici razbježali i tražili nekakva sigurna mjesta, da ne bi završili kao njihov učitelj.
„Poruka današnjeg blagdana je – da nikad pod križem nismo sami, pod križem je uvijek s nama naša nebeska Majka Marija, koja je prisutna na svakoj svetoj misi uz oltar na kojem se Krist žrtvuje i daruje, i to je nešto najsvetije i najvrjednije što imamo, u čemu možemo sudjelovati, i budite uvjereni da ne postoji ni jedan važniji trenutak od ovog u kojem trenutno jesmo, ovo je trenutak u kojem je cijelo nebo prisutno, u kojem se svatko od nas nalazi na vrh Kalvarije podno križa, a nigdje se ne događaju tolike milosti kao što su se dogodile pod Kalvarijom!“
Ni jedna patnja, ni križ nije uzaludan, svaki naš križ i patnja sjedinjuju se s najsvetijom mukom i smrću Isusa Krsta, to je zapravo ono što bi nam kao vjernicima trebalo davati svjetlo i smisao, i koliko god nam to paradoksalno zvučalo, koliko god željeli izbjeći križ, jedini je, po kojemu se možemo spasiti. Pod križem je Majka, ona razumije, tješi, hrabri i ne napušta nas. Znamo, kad nam je dobro, onda je mnoštvo ljudi uz nas, prijatelja, svih onih koji se dobro osjećaju jer nam je dobro, al’ kad se križ sruči na naša ramena, ljudi se polako odmiču, neki, što ne mogu gledati patnju drugih, neki zato što možda više nemaju interesa ni koristi od nas, ali upravo se pod križem iskristaliziraju one osobe koje su nam najbliže, koje su nam najodanije, koje nas vole i ljube. Jedna od takvih je sigurno naša nebeska majka Marija kojoj je mač probo’ srce toliko – da od kad je zakrvarilo pod križem, krvari do danas, i suosjeća, to srce kuca za nas i suosjeća sa svakim od nas, pojasnio je propovjednik.
I vaš dolazak ovdje, zapravo je pokazatelj – da to Srce i danas privlači, i danas osluškuje potrebe, molitve, jauke svoje djece, to je Srce Majke koje ljubi do kraja, i koje ostaje sa svojim djetetom sve dok ga ne primi mrtvog u svoj naručaj. Ono što nam zapravo pomaže da se uspnemo do neba, jest jedino pod križem, i jedino pod križem možemo postići spasenje. U tome imamo savršen uzor – naš Gospodin Isus Krist i pod križem njegova žalosna Majka Marija. Ne trebamo tražiti nikakve dodatne uzore, niti među ljudima, svećenicima , biskupima, papom, nikim…
Zato braćo i sestre nemojte klonuti, nemojte se obeshrabriti, razočarati, nemojte biti isfrustrirani, nego pokušajmo – onako kako je to Marija činila – strpljivo, ponizno, odano prihvaćati naš križ, i tek ga prihvatimo s ljubavlju, koliko god bio težak, on će postati blagoslov, on će nam postati stepenica do neba, poručio je vjernicima vlč. Urlić.
„Stavite svoja ranjena srca u previše ranjeno Marijino srce. Volio bih da molite posebno da se iskorijeni psovka Božjega imena , Gospinoga imena i svega onoga što rade vjernici a onda traže od Boga pomoć. Što imaš tražit od Boga ako ga psuješ, ne štuješ, ništa od toga, džabe ti je, jer tamo gdje nema ljubavi, nema ništa,“ poručio je vjernicima vlč. Bistrić na kraju misnog slavlja, nakon čega je molio molitve za brakove u svim njihovim potrebama kao i za dar života, te molitve za zdravlje duše i tijela. Potom su blagoslovili djecu za sretan početak školske godine.
Antonija Menalo
