Vjernici Župe Gospe Lurdske Dobranje – Bijeli Vir proslavili su u utorak 11. veljače u Bijelom Viru svetkovinu zaštitnice, ujedno i 50. obljetnicu posvete crkve Gospe Lurdske. Središnje misno slavlje predslavio je neretvanski dekan i župnik metkovske Župe sv. Nikole biskupa don Davor Bilandžić.
U koncelebraciji je bio župnik, prečasni don Stipe Jerković, biokovski dekan fra Josip Repeša, bivši župnici don Mijo Grozdanić i don Marinko Jurišin, don Perica Maslać, te svećenici okolnih župa don Mladen Margeta, don Dražen Dukić, don Mile Čalo, don Antonio Lovrić, fra Denis Šimunović i fra Marko Pudar.
Prenijevši čestitke splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića, prigodom 50. obljetnice posvete crkve, koji zbog obveza nije mogao predslaviti ovo slavlje, kao i najavljeni generalni vikar nadbiskupije mons. Franjo-Frankopan Velić, don Davor je u uvodu homilije citirao riječi blaženog Ivana Merza kako je „najveća stvar koja postoji na svijetu sveta Crkva, najveća stvar u crkvi je sveta misa a najveća stvar u svetoj misi je pretvorba.“
„Nećemo imati puno koristi ako samo gradimo i obnavljamo građevine, jer ako u njima neće biti čovjeka, onda ostaju beživotne, ruševine!… Crkva je mjesto susreta sa živim Bogom. Potrebno je najprije obnavljati čovjeka, međuljudske odnose i zajedništvo, onda sve ima drugačiji smisao“, naglasio je don Davor. Potrebna nam je Božja pomoć. Zato danas zahvaljujemo na svakom susretu naših predaka koji su ovdje bili i ostavili kao blago, da se i mi možemo s Bogom susretati, da budemo novi, bogatiji i bolji ljudi, da svaki put kada izađemo s ovoga mjesta, nosimo u sebi jedan novi život, radost, da smo doista Boga susreli, da nas je Gospodin oprao od svega onoga što ne možemo svaki dan nositi… Mnogo je onih koji se trude izgrađivati i stjecati samo zemaljske, opipljive stvarnosti, puno snage uloži se u uređenje izvanjskog, pa se dogodi da nemamo vremena za nutarnju izgradnju, za uređenje vlastite duše – što je najbitnije, upozorio je preč. Bilandžić.
Lurdska ukazanja, poručuju nam da ne zaboravimo Boga i svoje bližnje, osobito osamljene i bolesne. U Lurdu su mnogi ozdravili tjelesno, ali najveća ozdravljenja su ozdravljenja duha, srca i savjesti – gdje su mnogi promijenili pogled na život, okupali se u vodi ozdravljenja i nakon toga pristupili sakramentima.
„Najvažnije, zašto smo ovdje danas, jest, da Gospodinu zahvalimo za sve milosti kroz ovih 50 godina, jer, zahvala je jednostavno ljudski i kršćanski čin“, naglasio je don Davor prisjetivši se događaja iz Evanđelja, kada je Isus ozdravio deset gubavaca, a samo jedan se zahvalio. Ova crkva, samo je vanjski znak vjere koji su gradili vaši djedovi i bake. Iz njihove vjere i mi smo danas ovdje da im zahvalimo jer po sakramentima koji se dijele u ovoj crkvi Gospodin nam je uvijek blizu kao što je bio i njima. Ovo je ujedno i dan da zahvalimo za život, za obitelji, da zahvalimo Bogu na zdravlju ali i na bolesti – jer nam Gospodin daje snagu da u svim životnim poteškoćama i nedaćama možemo izdržati,“ naglasio je.
Zato, zapitajmo se gdje je moje mjesto u Crkvi, koja je moja uloga i doprinos u mojoj Crkvi, živoj zajednici, jer ne vrijede nam zgrade, ne vrijede ni obljetnice, ako u njima nema žive Crkve. Stoga, budite u svojoj crkvi jer je ona lijepa, koliko su lijepi vjernici u njoj, koliko se izgrađuju kao živo kamenje i koliko primaju svete sakramente, zaključio je homiliju dekan Bilandžić.
Pozdravljajući sve svećenike i vjernike na kraju misnog slavlja preč. Jerković govorio je o povijesti Župe, te zahvalio svima koji su pridonijeli izgradnji ove crkve. Crkvu je posvetio biskup Frane Franić 11. veljače 1985. g. i proglasio župnom crkvom. Od tada Župa nosi naslov Župa Gospe Lurdske Dobranje – Bijeli Vir. Do tada je nosila naslov Župa Rođenja BDM Dobranje. Ne smijemo zaboraviti, naglasio je preč. Jerković, da je Župa ostala bez župnika 13 g., od 1945.g., kada je tadašnji župnik don Petar Kovačić premješten u Opuzen. Tek 1958. g. Župa dobiva župnika don Antu Tomasovića. Dodao je također, kako ne smijemo zabraviti da je crkva građena u vrijeme hrvatskog proljeća, u teškim vremenima naše povijesti…
Ove jubilarne godine, slavit će se brojne obljetnice na razini cijele Katoličke crkve. Među ostalim, odlukom svih naših biskupa i nadbiskupa kao i BiH, na svetkovinu Srca Isusova 27. lipnja bit će posveta našeg naroda i Domovine Presvetom Srcu Isusovu. Na blagdan sv. Klementa, zaštitnika Makarske i nekadašnje Makarske biskupije bit će proslava 300 g. dolaska moćiju sv. Klementa mučenika u Makarsku. Toga dana jubilej je i preč. Jerkovića koji je 21. studenog 1995. g. postao kanonik makarskog Zbornog kaptola, već 30 g.
Ova Župa spada u starije župe neretvanskog dekanata i nadbiskupije, koja je imala burnu povijest, pojasnio je preč. Jerković. Prije 8g. proslavili smo 400g. crkve Rođenja BDM u Dobranjama a danas zlatnu obljetnicu posvećenja ove crkve. Naši pređi ostavili su nam vjeru i ljubav prema Bogu i našoj Domovini, nisu izgubili vjeru i ovdje je nikla crkva. Zato smo ih dužni poštovati i moramo učiniti sve da ostavimo budućim pokoljenjima znamen vjere, ljubavi prema Bogu, Blaženoj Djevici Mariji i Hrvatskoj domovini. Ovom prilikom zahvaljujem svim mojim predšasnicima, župnicima, posebno pok. don Anti Šikiću i don Veselku Luetiću, te nazočnim bivšim svećenicima vlč. Grozdaniću i vlč. Marinku Jurišinu kao i don Senki Antunoviću, koji nije mogao biti nazočan. Zahvalio je također predslavitelju misnog slavlja, svim suslaviteljima i predslaviteljima misnih slavlja tijekom trodnevnice – don Damiru Bistriću i don Igoru Golešu, te don Nedjeljku Kešini, presdlavitelju večernje svete mise.
Pozdravio je i zahvalio svim vjernicima, svima koji su pridonijeli ovom slavlju, a obzirom, kako je rekao papa Franjo – da je ovo godina nade – pozvao je vjernike, koji su porijeklom iz ove Župe, koji inače dolaze na župna slavlja, da se vrate korijenima. Isus je rekao – kada dođe ponovno, hoće li zateći vjere na zemlji?
„Hoće li za 100 g. biti ikoga ovdje da proslavi stogodišnjicu? Zato, pozivam vas da se vratite na korijene, imamo svu infrastrukturu, pet minuta smo od Grada, zato dođite, vratite se na korijene ovdje!“
Antonija Menalo
