Povodom obljetnice utemeljenja Družbe sestara Služavki Malog Isusa, koju je utemeljio sluga Božji Josip Stadler u Sarajevu 1890. godine, u utorak 24. listopada župnik Župe sv. Ilije fra Denis Šimunović, u kapeli samostana Svete Obitelji u Metkoviću u 6.30 predslavit će misno slavlje a potom, slavlje će se nastaviti uz prigodan domjenak.
Za proslavu, sestre i njihovi suradnici – Prijatelji Malog Isusa, pripravljaju se trodnevnicom. Drugog dana, u nedjelju 22. listopada s. Vesna Mateljan prije klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu održala je predavanje na kojem je pojasnila kako doći do svetosti, pri čemu je između ostalog, citirala riječi svetaca, među kojima – Malu Tereziju, Majku Tereziju i pape Ivana Pavla II…
Također, osvrnula se na život njihovog utemeljitelja, koji je preminuo na glasu svetosti, a predavanje završila citirajući Thomasa Mertona (1915.-1968.), jednog od najpoznatijih duhovnih pisaca 20. st., koji je, iako je živio kao trapistički redovnik samotničkim životom, svojim pisanjem izvršio znatan utjecaj na društvena zbivanja – pozivajući u svojim tekstovima na mir u svijetu, kritizirajući moderno društvo, zbog čega su ga odbacivali, ali i hvalili kao proroka.
U ispitu savjesti pred Presvetim, između ostaloga s. Mateljan je kazala da je najveća tragedija u našem životu što nismo sveti.
„Zato ponovi sebi danas – želim biti sveta, želim naviještati radosnu vijest, biti misionar, smiješiti se svima, u svojoj obitelji i izvan nje, želim to svim srcem. Isuse, pomozi mi! Svatko od nas ponekad ima teških momenata a Bog traži ponizno srce koje će iskreno reći – Bože, zaslužila sam nekim situacijama – ne raj, ni čistilište, nego možda i pakao! Zato, ponizi se pred livcem Svevišnjega, da bi te uzvisio u posljednji dan i reci – Bože, smiluj se meni grešniku!“
Sveci su zahvalni za male stvari, sitnice čine s velikom ljubavlju, kaže sv. Majka Terezija. Stadleru su, mali ljudi, siromasi, seljaci, iz zahvalnosti dali naziv sirotinjski otac i majka. Promisli u svom danu koliko si puta izrekla il’ samo pomislila na riječ – hvala! Kome si zahvaljivala, Bogu, Gospi, anđelu čuvaru, zbog čega?… Jesi li bila zahvalna ljudima, ukućanima, prijateljima, susjedima, liječnicima, svećenicima, svojoj djeci ili si često ponavljala – svi bi vi trebali biti meni zahvalni, jer vam neprestano služim…
Sveci se ne srame pokazati svoju vjeru, i pred onim a koji drugačije misle, naglasila je. Prisjeti se, jesi li se prekrižila u restoranu ili u gostima koji nisu vjernici; ako nisi, to je bio trenutak tvoga misionarenja, tvoga propovijedanja, kojega si propustila! Reci u srcu – Gospodine, žao mi je. Gospodine, hvala ti što si mi dao vremena da se popravim, jer, tko se stidi mene pred ljudima – kaže Isus, zastidjet ću se i ja njega pred Ocem svojim. Ne dopusti Gospodine da bi itko čuo te riječi na kraju vremena.
Sveci samo prihvaćaju Božju volju. Na našem životnom putu najvažnije je tražiti, naći i vršiti Božju volju, ma kakva ona bila, jer ona je ono najbolje za nas. To je teško, to je posao koji traje cijeli život, ali ako molimo Duha Svetoga za prosvjetljenje, taj posao neće biti uzaludan. Zato odluči ovdje pred živim Isusom, da ćeš svaki svoj dan, svaki posao započeti pozivom – dođi Duše Sveti, budi uza me. I završimo ovaj ispit savjesti riječima sv. Ivana Pavla II. koji kaže: „Vaša je radost u dobru koje činite, u veselju koje živite, u smiješku koji će oko vas procvasti, suzama koje ćete obrisati. Mi možemo parafrazirat riječima: „Naša je svetost i naš misionarski put u dobru koje činimo, u veselju koje širimo, u smiješku koji će oko nas procvasti, suzama koje ćemo obrisati.“
Antonija Menalo
