Razgovaramo s mladom osobom koja snagom volje, uz podršku obitelji i trenerice postiže iznimno dobre športske rezultate. Svakodnevno smo bombardirani lošim vijestima, pesimističkim pogledima koji stvaraju osjećaj besperspektivnosti. Ovo je sasvim druga priča, priča o osobi koja daje snagu i zrači optimizmom. Danas razgovaramo s Lukrecijom Krstičević.
Kako bi sebe predstavila ?
Zovem se Lukrecija Krstičević, imam trinaest godina, učenica sam OŠ don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću, idem u 7. razred i treniram rukomet u RK Jerkovac.
Lukrecija, odakle crpiš snagu, što pokreće ovako mladu osobu do ovakvih odličnih športskih rezultata?
Moji športski rezultati, rezultat su treniranja u rukometnom klubu Jerkovac. Moja trenerica Martina Nikolić ima veliku zaslugu za moje današnje športske uspjehe. Pravilna i zdrava ishrana, za koju je zaslužna moja mama, kontinuirani treninzi i želja za ostvarenjem postavljenih ciljeva, razlog su mog uspjeha.
Dobro, evo na primjer da sam se ja zdravo hranio, a jesam, da sam imao Martinu za trenericu i jaku volju za dobar športski cilj, bi li i ja bio odličan športaš?
A ne znam. Meni se sve to lijepo posložilo. Roditelji mi daju veliku podršku, voze me na treninge, idu zajedno s nama na natjecanja, klub u kojem igram odiše pozitivnom energijom. Sve to skupa, vjerojatno uz neke tjelesne predispozicije, daje rezultate.
Svestrana si športašica. Pobjeđuješ na raznim natjecanjima. Trčanje, biciklizam, rukomet i uvijek na pobjedničkom postolju Lukrecija Krstičević.
Ja sam prvenstveno rukometašica. Snaga i motorika je sastavni dio rukometnih treninga. Treniram 3-4 puta tjedno i nerijetko je u tjednu jedna rukometna utakmica ili neko natjecanje. Sve mi nekako ide otkad se bavim rukometom.
Kako učenici iz škole gledaju na tvoje postignute rezultate?
Učenici škole su odlični. Podržavaju me u mojim nastojanjima da uspijem. U našoj školi ima dosta učenika koji postižu dobre športske rezultate. Naša škola to prepoznaje. Kao i moje kolegice, više puta sam pohvaljena, kao i ostali učenici koji su se natjecali za našu školu. U četvrtak sam sudjelovala na školskom športskom natjecanju iz krosa uz svoje tri suigračice, Ivu Markić, Saru Šiljeg i Karlu Šiljeg, osvojile smo županijsko natjecanje te se plasirale na državno prvenstvo u Poreču. Sretna sam što ponovno idemo na državno prvenstvo i što sam obranila titulu županijske prvakinje.
Koji je tvoj športski cilj?
Želim zaigrati u hrvatskom dresu.
Želiš biti dio rukometne reprezentacije?
Da.
Ma bravo, jasno i glasno, neka svi čuju, Lukrecija Krstičević želi zaigrati rukomet za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju, izvrsno. Metković je svakako rukometni grad i dao je dosta rukometnih reprezentativaca. Nama iz ove perspektive izgleda vrlo vjerojatno da ćeš postići i ostvariti svoj cilj. Na kojim pozicijama igraš?
Igram najviše na poziciji srednjeg te lijevog krila. Naša trenerica Martina je mišljenja da u formiranju mlade rukometašice je potrebno proći sve igračke pozicije, pa tek kad se vide određene prednosti, graditi se na određenoj poziciji.
Često ističeš svoju trenericu Martinu Nikolić.
Dosta vremena provodim na treninzima koji trebaju imati smisla, Martina je trenerica koja postiže zavidne rezultate s našim klubom. Imamo taj osjećaj pripadnosti, zajedništva i pobjedničkog duha, a za to je trenerica jako zaslužna.
Lukrecija, sad nam je jasnije zbog čega te stalno viđamo na postolju. Uz ono što genetski baštiniš, ovu našu borovačku krv po tati i hercegovačku, jer mama je iz Neuma, odlična suradnja s trenericom Martinom i RK Jerkovcem dala je ovo što danas vidimo. Vidimo jednu dobru, pozitivnu i uspješnu mladu športašicu koja nam svima može biti primjer.
Da.
Za kraj ovog razgovora, poželjeli smo Lukreciji još puno dobrih športskih rezultata i neka postigne svoj cilj i u budućnosti. Neka postane članica Hrvatske rukometne reprezentacije. Iz ove današnje perspektive, nama djeluje da ljestvica nije podignuta previsoko. Lukrecija Krstičević je jedna divna, jedostavna osoba, koja može biti primjer svakome. Hvala njezinim roditeljima koji su je krasno odgojili, bratu Nedjeljku koji je stalna podrška, RK Jerkovcu na čelu s trenericom Martinom Nikolić i OŠ don Mihovila Pavlinovića koja je stvorila preduvjete. Što bi na kraju poručila mladima?
Predani rad i treniranje se u kombinaciji s jasnim ciljem uvijek isplate.
Nino Erceg
