Vrijeme, kako često kažu, liječi sve rane. No, za obitelj, prijatelje i sve one čije su živote dotaknuli Katarina i Stjepan Đerek, vrijeme je tek tišina koja ih uči kako svakodnevno koračati s neopisivom prazninom. Danas, 9. travnja 2026. godine, navršavaju se točno dvije godine od kobne večeri koja je naglo ugasila dva mlada, nevina života i zavila hrvatski jug u trajnu tugu.
Povodom ove bolne obljetnice, na stranici Pravda za Katu i Stipu – koja je u protekle dvije godine postala ne samo simbolom borbe za pravednost, već i spomenarom čiste ljubavi prema bratu i sestri – osvanula je dirljiva objava koja pogađa ravno u srce:
“Postoje datumi koji se urežu tako duboko da više ne pripadaju kalendaru, nego čovjeku. Zato se ne vraćamo samo danu, nego svemu što je taj dan zauvijek ostavio u nama. Tako 9. travnja ni dvije godine poslije ne gubi ništa od svoje težine.”
Stjepan je imao tek 21, a njegova mlađa sestra Katarina 19 godina kada su te proljetne noći na predjelu Ratac njihovi snovi, nade i neispričane priče zauvijek prekinuti tuđom nepažnjom. Iza njih je ostala tišina koju ne mogu ispuniti ni godine koje neumorno prolaze, ni proljeća koja se izmjenjuju. Ostali su neproslavljeni rođendani, prazna mjesta za obiteljskim stolom u rodnom Gradcu i jedna obitelj koja nadljudskom snagom svakodnevno nosi teret gubitka, neumorno tražeći pravdu za svoju djecu.
Kroz objavu koja odiše dubokom sjetom, ali i prkosnom ljubavlju koja ne dopušta zaborav, jasno je da Kata i Stipe nisu otišli. Njihova prisutnost danas se osjeća u sjećanjima onih koji su ih voljeli, u solidarnosti tisuća ljudi koji su s obitelji dijelili suze i vapaje za pravdom, te u vjeri da rastanak nije konačan.
Dvije godine kasnije, 9. travnja doista nije izgubio ništa od svoje težine. No, s vjerom u uskrsnuće i život vječni, Katarina i Stjepan ostaju brižno čuvani u molitvama. Dva svjetla koja su preuranjeno ugašena na magistrali, u srcima svojih najmilijih nastavljaju svijetliti jednako toplim, neugasivim sjajem.
Nino Erceg
