Danas pišem nastavak jedne divne priče koja je jučer dobila svoj kraj. Vi koji pratite rad Brkate sjenice sjetit ćete se orla zmijara kojeg su zbrinuli djelatnici policijske postaje Ploče. Odmah su nas kontaktirali, a mi smo došli, preuzeli pticu i pružili joj skrb. Nakon četiri dana, u dogovoru s Emilijem, prevezli smo je u Sokolarski centar Šibenik jer nemamo prostora za tako veliku pticu.
Jučer smo okupili sve koji su pomogli u zbrinjavanju ptica: policiju, djelatnike Sokolarskog centra, nas iz Brkate sjenice i nekoliko prijatelja ljubitelja prirode. Dok ovo pišem, još osjećam vibru od tog trenutka kada smo s nestrpljenjem čekali završetak ove prelijepe priče. Nalazili smo se u blizini mjesta gdje je ptica pronađena ozlijeđena, spremni da je pustimo natrag u prirodu gdje i pripada. Komentari prije puštanja bili su puni emocija, a ja sam jedva čekao trenutak kada će Oki raširiti svoja moćna krila i poletjeti u svoje poznato okruženje, promatrajući nas iz visine i pokazujući svoju snagu.
Stipe je otvorio vrata transportera. Nakon kratkog trenutka, kada je shvatila da je put prema slobodi otvoren, Oki je krenula u svoj let. Svi smo bili oduševljeni – čuo se pljesak! Oki je mirno letjela, sletjela na stablo nakon nekoliko minuta, očistila perje, protegnula krila i nastavila let. Desetak minuta kasnije ponovno smo ugledali kako leti, a iznad nje kružila je druga ptica, vjerojatno njezin par koji gnijezdi na tom području. Njeno kliktanje ispunilo je zrak. Matea, Jure i ja ostali smo još malo uživali u prizoru. Kada su se emocije smirile, ostavili smo ih da mirno lete u svom prirodnom okruženju.
Ova priča još jednom pokazuje da dobra suradnja običnih ljudi i onih koji brinu o pticama uvijek daje primjer drugima. Ako budu imali priliku, i oni mogu postupiti isto – zbrinuti ozlijeđenu pticu dok ne stignu oni koji joj mogu pružiti stručnu skrb.
Kada sam pticu držao u rukama i pregledao je, vidio sam da nema ozljeda, samo je bila dezorijentirana. Pogledala me onim oštrim, bistrim očima, bez trunke straha. Tada sam znao da je imala sreće i da će ponovno kružiti prostranstvima Neretve. Zbog tog pogleda dobila je ime Oki. Radi se o ženki orla zmijara, vrste koja gnijezdi u širem području Neretve, u brojnosti do šest parova. Hrani se uglavnom zmijama, po čemu je i dobila ime.
Još jednom zahvaljujem svima koji su pomogli da se Oki vrati u prirodu. Mojim “detektivima” poručujem da ne brinu brigu, već da svojim primjerom pokažu koliko im je stalo do ptica. Prazne riječi ne pomažu – djela govore!
Video nam je ustupio prijatelj Ivica Prović, ljubitelj prirode i ovih moćnih letača.
Piše: Bariša Ilić
