Metković i cijela regija Neretve duboko su potreseni vijesti o smrti Zdravka Vučićevića, istaknutog sportskog djelatnika i neizbrisivog traga u hrvatskom rukometu i veslanju. Legenda metkovskog sporta preminuo je jutros, 16. listopada 2025. godine, ostavljajući za sobom bogato nasljeđe koje će inspirirati generacije. Posljednji ispraćaj održat će se u subotu, 18. listopada, u 16 sati na Gradskom groblju sv. Ivana Nepomuka u Metkoviću.
Životni put: Od Pećine do srca Neretve
Zdravko Vučićević rođen je 1. listopada 1937. godine u selu Pećina, u općini Ravno u Popovu Polju. Godine 1947., preselio se s obitelji u Metković zbog očeva posla na željeznici, gdje je odrastao uz sestru Anu i braću Antu i pokojnog Stojana. Nakon završene osnovne škole, srednju je pohađao u Splitu, a kasnije stekao diplomu inženjera strojarstva. Bio je strastveni sportaš s neiscrpnom energijom, koja ga je vodila kroz cijeli život.
U Splitu je, zajedno s pokojnim profesorom Perom Jurjevićem, postao član Veslačkog kluba „Gusar“, gdje je razvijao vještine i ljubav prema veslanju. Po povratku u Metković, oni su osnovali Veslački klub „Neretvanski gusar“, postavljajući temelje veslačkom sportu u regiji. Njegova upornost u osnivanju veslačkog kluba u Metkoviću bila je legendarna – unatoč početnim poteškoćama poput nedostatka čamaca, nikad nije odustao od te ideje.
Karijera: Začetnik rukometne bajke i sportskog procvjeta
Vučićevićev sportski trag u Metkoviću započeo je 1963. godine, kada je, zajedno s grupom entuzijasta na čelu s pokojnim profesorom Tomislavom Volarevićem, osnovao Rukometni klub „Mehanika“ pod okriljem istoimenog poduzeća, gdje je Vučićević obnašao dužnost direktora punih 20 godina. Klub je kasnije preimenovan u RK Metković Jambo, a Vučićević je tijekom više od četrdeset godina obnašao gotovo sve dužnosti – od službenog tajnika i igrača, preko trenera i predsjednika stručne komisije, do predsjedavajućeg Izvršnog odbora.
Bio je idejni začetnik i osnivač škole rukometa u klubu, koja je dala niz vrhunskih igrača poznatih širom svijeta, uključujući Obrvana, Golužu, Dominikovića, Kaleba, Čuturu i Jelčića. Najveći uspjeh doživio je 2000. godine, kada je klub osvojio EHF Kup, pobijedivši u finalu mađarski Pick Szeged – pobjeda koja je zlatnim slovima upisana u hrvatske sportske kronike. Svojim vizionarskim pristupom i stručnošću, Vučićević je oblikovao generacije mladih sportaša i postavio temelje modernom sportu u Metkoviću i regiji Neretve. Tvrtka Mehanika, pod njegovim vodstvom, bila je ključni sponzor kluba i donator pri izgradnji rukometne dvorane.
Nagrade i priznanja: Nasljeđe koje traje
Za svoj neprocjenjivi doprinos sportu i zajednici, Vučićević je primio brojne nagrade. Već 1971. godine dobio je nagradu „Lancarica“ Skupštine općine Metković, a 1978. povelju Rukometnog saveza za razvoj rukometa. Godine 2001. dodijeljena mu je nagrada Grada Metkovića „Ždral“ za doprinos razvoju rukometa, dok je 2012. Zajednica sportova Dubrovačko-neretvanske županije proglasila ga najboljim športskim djelatnikom za 2011. godinu, dodijelivši Nagradu za životno djelo koja se sastojala od povelje i skulpture Kip Nike – božice pobjede, rad akademskog kipara Josipa Ivanovića. Konačno, 2013. godine Gradsko vijeće Grada Metkovića dodijelilo mu je Nagradu Grada Metkovića za životno djelo.
Reakcije: Tugovanje i sjećanja na velikana
Odlaskom Zdravka Vučićevića, Metković je izgubio velikog sportskog djelatnika, ali i čovjeka koji je svojom energijom, stručnošću i ljubavlju prema sportu ostavio neizbrisiv trag. Stariji Metkovci i Neretvani sjećaju ga se kao vizionara koji je pretvorio lokalne snove u europske uspjehe. Regija tuguje za njim, a njegovo djelo ostaje trajno upisano u sportske anale grada i sjećanjima svih koji su ga poznavali. Kao što je istaknuto u monografiji Veslačkog kluba Neretvanski gusar, Vučićević je bio ključna figura u razvoju rukometa i veslanja u Metkoviću, a njegova upornost i predanost bit će vječni primjer.
Zdravko Vučićević nije samo gradio klubove – gradio je budućnost. U ovim teškim trenucima, Metković i hrvatski sport dijele bol njegove obitelji i prijatelja, ali i ponos na ono što je ostavio iza sebe. Odmorite u miru, legendo.
MetkovicNET
