Tužna vijest zavila je u crno metkovsku pub kviz zajednicu. Zauvijek nas je napustio Andrija Magzan, čovjek kojeg će prijatelji, suigrači i rivali za stolom pamtiti ne samo po znanju, već prije svega po nevjerojatnoj životnoj radosti. “Pub Mtkviz”, mjesto na kojem su se slavile male pobjede i sklapala velika prijateljstva, oprostio se od svog vjernog natjecatelja dirljivim riječima, nazivajući ga “svojim pravednim srcem” i omiljenim “Mokrim banditom”.
Andrijin životni put bio je obilježen teškom borbom s bolešću. No, svi oni koji su imali privilegiju poznavati ga, svjedoče o heroju koji ni u jednom jedinom trenutku nije posustajao. Njegova hrabrost nije se ogledala u dramatičnim gestama, već u onom najtežem – postojanom, toplom osmijehu kojim je prkosio svim nedaćama. U trenucima kada bi mnogi klonuli duhom, Andrija je zračio neiscrpnom pozitivom, tiho podsjećajući sve oko sebe na to koliko je svaki dan dragocjen.
Za Andriju pub kviz nikada nije bio samo obično natjecanje ili testiranje općeg znanja; bio je to prostor istinskog zajedništva i pripadnosti. Bez obzira na to koliko mu je u nekim danima bilo teško, pronalazio je snagu i dolazio na kviz kad god bi mu to tijelo dopuštalo. Bio je neizostavan dio te velike obitelji. Njegov entuzijazam, radost zbog svakog točnog odgovora i onaj pravi sportski, prijateljski duh, ostavili su neizbrisiv trag na metkovskoj sceni. Kvizna pitanja dolaze i prolaze, činjenice se zaboravljaju, ali dobrota i vedrina s kojima je Andrija pristupao ljudima rijedak su dar koji se pamti cijeli život.
Teško je pronaći riječi koje mogu ublažiti bol njegovih najbližih ili popuniti onu tešku prazninu koja od danas ostaje za stolom njegove ekipe. Ipak, sjećanje na Andriju nastavit će živjeti. Živjet će na svakom sljedećem kvizu, u svakom postavljenom pitanju i u svakom osmijehu njegovih prijatelja koji će, kad god se sjete svog “Mokrog bandita”, znati da su imali čast poznavati jednog predivnog čovjeka.
Njegova borba na ovom svijetu je možda završila, ali njegova lekcija o tome kako se voli život ostaje zauvijek upisana u srcima svih nas.
Počivao u miru, Andrija. Tvoje mjesto na kvizu možda ostaje prazno, ali si srca svoje ekipe zauvijek ispunio.
Nino Erceg
