Dana 1. listopada 1991. godine, napadom JNA, rezervista te pripadnika paravojnih srbocrnogorskih formacija iz pravca Crne Gore i BiH, započeo je opći napad na dubrovačko područje s kopna, mora i zraka. Zahvaljujući isključivo brojčanoj nadmoći i naoružanju, agresor je na istočnom dijelu bojišnice nakon proboja, do 15. listopada, okupirao Konavle i ušao u Cavtat. Na zapadnom dijelu bojišta 5. listopada ušao je u Slano, podijelio bojišnicu na dva dijela te presjekao Dubrovniku i posljednju kopnenu vezu s ostalim dijelovima Republike Hrvatske.
Kako bi obilježili 35. obljetnicu napada na jug Domovine, u Dubrovniku su se okupili veterani 4. gardijske brigade DNŽ-a iz Metkovića i Dubrovnika. Kod spomen-obilježja poginulim pripadnicima 4. gardijske brigade na Sustjepanu, Srđu i Strinćjeri položili su cvijeće i zapalili svijeće. Zajedništvo je nastavljeno uz turnir u pikadu na kojem je najbolji strijelac bio Dino Čanić. Drugo mjesto osvojio je Ivan Soko, a treće Franjo Mandić.
Na Strinćjeri, jednoj od ključnih točaka obrane grada, i danas se na svakom koraku vide brojni geleri. Spomen-obilježja četvorici poginulih pripadnika 4. gardijske brigade trajno svjedoče o herojstvu malobrojnih branitelja. Svoj je 19. rođendan na Srđu „proslavio“ i Branko Zovak, a o žestokim borbama na Strinćjeri svjedoče i njegove riječi: „Za vrijeme borbi nije bilo ovoliko stabala, samo golet. Četnici su vidjeli svaki naš pokret i neprestano nas zasipali salvama granata; prava kiša željeza neprestano je tukla po nama…“
Jedan vod A satnije ZNG-a Metković u listopadu 1991. godine također je sudjelovao u obrani grada. „Iz Stona smo se prebacili s nekoliko brzih glisera, dok su nas s obale kod Slanog tukli topovima. Oko nas su se uzdizali vodoskoci na mjestima gdje su padale granate…“, prisjećaju se sudionici događaja. Na Pobrežju je ranjen i zarobljen pripadnik satnije Zoran Kaleb, koji je potom prošao tešku torturu u agresorskim kazamatima.
