Na današnji dan, 28. veljače 1915. godine, u Metkoviću je rođen otac Ante Gabrić – svećenik, isusovac i jedan od najvećih hrvatskih misionara, čovjek koji je svojim nesebičnim životom naš narod učinio neizmjerno ponosnim. Njegov apostolski žar i humanitarno djelovanje ostavili su neizbrisiv trag u srcima tisuća ljudi kojima je bio poslan.
Graditelj nade na obalama Gangesa
Otac Ante svoj je život posvetio misijama u Indiji. Njegovo djelovanje nije poznavalo granice ni razlike; neumorno je posjećivao sela, susretao hinduse, muslimane i protestante, svjedočeći svima Kristovu ljubav. Pomagao je svakome, ne pitajući za vjeru ili nacionalnost.
Njegova ostavština u Indiji je impresivna. Osim duhovne skrbi, priprave i krštenja tisuća katekumena, otac Gabrić bio je i pravi graditelj:
- Infrastruktura i humanost: Gradio je crkve, kapelice, škole i bolnice. Rješavao je presudne probleme pitke vode, organizirao podizanje obrambenih nasipa uz rijeku Ganges te gradnju putova i mostova.
- Misija Maria Polli: U Bošontiju je osnovao misijsku postaju Maria Polli s brojnim vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Sagradio je ribnjake koji lokalnom stanovništvu i danas služe za kupanje, kuhanje, pranje i uzgoj ribe.
- Briga za najmlađe: Podigao je mnoge škole, a posebno talentiranu djecu osobno je slao na dodatno školovanje.
U svom radu i brizi za bolesne i siromašne često je surađivao sa svetom Majkom Terezijom. Ljudima je, uz darivanje Krista, darivao i samoga sebe.
“Dajmo Isusu malo više nego možemo”
Biti misionar za oca Antu značilo je dati život za druge. Unatoč iscrpljujućem radu, uvijek je nalazio vremena za pisanje pisama dobročiniteljima diljem svijeta. Njegovo geslo i poruka koja i danas odzvanja bila je: “Dajmo Isusu koliko god možemo, i – malo više nego možemo.”
Iako je iskreno volio narod kojemu je služio, nikada nije zaboravio svoje neretvanske korijene. Prema vlastitoj želji, pokopan je u Bengaliji s grudom hrvatske zemlje i bočicom Jadranskog mora.
Nino Erceg
