Ne volim prognozirat rezultat, ali je raspoloženje unutar reprezentacije takvo da ih nismo podcijenili Japan te da smo optimisti – kaže Nikša Martinac, Metkovac, dio ‘Vatrenih‘ u kojeg nisu usmjerena svjetla reflektora, a koji je svjedok života unutar reprezentacije i Saveza već trideset godina.
– Svih dvanaest natjecanja je mojih, istina, prva dva velika natjecanja na kojima smo bili nisam radio za vrijeme prvenstva, to su Euro 1996. i SP u Francuskoj 1998., iduća dva sam bio aktivan i za vrijeme natjecanja po pitanju ulaznica, bilo je to za SP u Japanu i Koreji 2002. i Euro u Portugalu 2004., ali sam to radio iz Zagreba, a nakon toga sam na licu mjesta, s reprezentacijom, dakle, od SP-a u Njemačkoj 2006. godine.
Kako mu je na ovogodišnjem SP-u?
– Odlično. Nikad bolje prvenstvo što se tiče organizacije. Puno prednosti ima što je sve na jednom mjestu. Iskreno, bojao sam se prometa. Mislio sam kako će biti ‘čep‘, a događa se da i bez policijske pratnje nismo imali niti jedan zastoj na putu na trening ili do stadiona. Zatim, i kad odete sami u grad, u šetnju, do trgovine, s taksijem nema problema, nema gužve, a taksi jeftin. Osim što je odlična organizacija, jako srdačni domaćin, ne samo na stadionu, u trening centru ili u hotelu, već po cijelom gradu. Vjerojatno se ovako nešto nikad više neće dogoditi, ne znam koji bi to grad mogao podnijeti organizaciju cijelog natjecanja, toliko stadiona, 32 reprezentacije. Uglavnom, dojam je sjajan. Rezultat je već sad super, ali nadamo se kako ćemo ići dalje.
Nedostaje navijača. Nema onog huka s tribina kao u Rusiji, te ne prethodnim natjecanjima.
– Da, ali podršku osjećamo. Ona je velika. Cijela Domovina je uz nas. To je ujedno i pritisak jer svi očekuju puno. Nadaju se još jednom velikom rezultatu. I mi, vjerujte.
Svaki put kad smo prošli skupinu – medalja! Francuska 1998. i Rusija 2018. godine, te sad u Kataru!
– Ha, mislim kako je mudra odluka Španjolaca da nas preskoče, hahaha.. Uglavnom, imamo bolji ždrijeb. Ne govorim lakši, sve je teško, ali Japan bez obzira što je dobio Španjolsku, nije teži suparnik od Španjolske. Naravno, dok u skupini može bit nekakvih kalkulacija, sad u nokaut fazi toga nema. Sad igraju svi sto posto.
Tražimo navijače s hrvatskog juga. Pitamo jučer Martinca: Imali li tko iz Metkovića u Kataru? Kontamo, zna on je li netko došao iz njegove Doline Neretve u Dohu podržati ‘Vatrene‘, a on mrtav, hladan: Kako nema, tu su Petković i Šutalo, te moja malenkost. I onda je ‘puk‘o od smijeha‘.- Znam, na što si mislio. Bilo je nekoliko ljudi iz Neretve kad smo igrali skupinu. Budući ulaznice idu preko FIFA-e, ne prodaje Hrvatski nogometni savez, tako da nemam informaciju koliko su ulaznica kupili hrvatski navijači za koju utakmicu, tko je kupio, a kad su u pitanju moji poznanici, rijetki su došli. Međutim, što ćeš više, Petković i Šutalo su tu, a evo i ja.
I kad smo ‘otputovali‘ u Metkoviću, tko prati Martinca zna kako ne ide nigdje bez zastavice Nogometnog kluba Neretva. I na svakoj utakmici – klik, uspomena. Nije bio s njom, šalimo se, još samo na mjesecu.
– Haha, da, samo tamo nije bila. Ova zastavica ima srebro iz Rusije, na dobrom je putu da ima neku medalju iz Lige nacija, kamo sreće najsjajniju, i ako Bog da, i ovdje će imat medalju. Slika zastavice na stadionu gdje igra Hrvatska je postao ritual. Zovu me moji i kažu: ‘Nemoj da počne utakmica, a da nisi objavio sliku zastavice jer neće tad biti dobro‘. Nisam praznovjeran, moja ekipa je puno praznovjernija, te ne daj Bože da ne slikam i ne objavim sliku zastavice na stadionu prije utakmice.
Neka se zna, a to se ne zaboravlja, Nikša je zastavicu Neretve stavio na centar Lužnjikija nakon finala SP-a 2018. godine.
– Prije nego je počela ceremonija dodjele priznanja, bila je na centru. Napravio sam čitav krug s njom. Ni jedna druga zastavica na svijetu nije imala tu čast, ali jest moje Neretve. I neka se zna, nemam ja tri, četiri zastavice Neretve, pa sad zaboravio sam jednu, pa vadim drugu. Ne, ne, uvijek je ista. Stoji u odijelu, uz nju je od Rusije i srebrna medalja. Bez toga se ne ide. Neki dan je bilo veteransko prvenstvo Hrvatske u Metkoviću. Martinac je dio doprvaka Neretve, a potegao je i organizacijski. Tad je već bila tema i SP u Kataru. Nema tko nije rekao: ‘Nikša, blago ti se. Ti si s Modrićem i ekipom‘.- Koliko god su moji prijatelji zavidni što sam ja unutra, s igračima, stoji, to je izuzetna čast, privilegija, ponosan sam na to, ja njima zavidim kad se slavi što su oni na trgovima, što pale bengalke, što skaču u fontane. I vjerujte mi, to fali i igračima. Koliko sam puta od njih čuo: ‘Joj da mi je biti na trgu, te slaviti s navijačima‘. Pogotovo im je teško kad vide slike slavlja… I zato ste mogli vidjeti onu sreću igrača i svih nas kad smo se vratili iz Rusije. To nama fali. To da smo i mi dio tog slavlja. I sad svi živimo da to ponovno doživimo – rekao je Martinac. I on je pomogao razvući veliku zastavu uoči utakmice, i on je pjevao skupa s navijačima. Zastavicu Neretve je, naravno, već spremio. Uz nju je srebrna medalja.
Pravac Al Janoub stadion.
Hrvatska – Japan od 16 sati po hrvatskom vremenu kreću u boj za četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru.
Izvor: Dubrovački vjesnik
