Sreća je što mladi žele pričati, kaže pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek
S prvim danom tjedna liste čekanja otvorene su i u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Osijek, i to za prve, kao i za kontrolne preglede. Uz to, rad ambulanti organiziran je prijepodne i poslijepodne te 24-satna dežurstva koja su, prema riječima pročelnice Zavoda, prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig Ćurković, radila cijelo vrijeme. Upravo u tom razdoblju, kaže, bilo je mnogo poziva s naglaskom na najkritičnija godišta – 2003. i 2004. Upravo su ti tinejdžeri, kaže, najteže podnijeli cijelu situaciju, pa je tako u toj dobi zabilježen povećan broj pokušaja samoubojstava, samoozljeđivanja i nekontrolirane agresije.
– Očigledno je da je izolacija u trajanju od mjesec i pol dala svoj obol, jer smo zamijetili da su ta godišta najkritičnija. Ono što je dobro jest to što su nas zvali tinejdžeri, a ne roditelji, i što u takvim situacijama mladi govore roditeljima da ih vode nekamo, jer trebaju s nekim razgovarati i žele reći kako im je. Mi smo bili ta adresa na koju su se javljali, jer iskreno govoreći, brojni odrasli, odnosno roditelji, “pucaju po šavovima” zbog upitne egzistencije, nemogućnosti odlaska tijekom sezone na rad i sl. Kad se odraslima uruši njihov svijet, dijete izvlači deblji kraj, i htio ili ne, roditelj to stanje prenese na dijete, a skupina mladih od 16 i 17 godina najpodložnija je primiti te negativne emocije, uz sve vlastite probleme – kaže dr. Dodig Ćurković, naglašavajući da je nemogućnost odlaska u školu još jedan okidač koji je izazvao pokušaje samoubojstava i samoozljeđivanja.
Naime, iako je u ovoj situaciji bila nužna, virtualna nastava vratila je nastojanje odraslih da mlade odmaknu od interneta na sam početak. Naša sugovornica kaže da je zabrana odlaska u školu poput uzimanja dijela identiteta djece, jer je njihovo osnovno pravo ići u školu i družiti se s vršnjacima. Uz to, samo prije pola godine, kaže dr. Dodig Ćurković, liječnici su upozoravali kako su djeca ovisna o internetu i videoigricama te da ih treba vratiti na igrališta. Višesatno praćenje virtualne nastave, smatra, ne čini im dobro, jer bi, da je situacija drukčija, svako dijete moralo biti na otvorenom, imati krug prijatelja, pa i uspomene na svoje učitelje i nastavnike. Primjerice osmaši, ističe dr. Dodig Ćurković, kraj osnovnoškolskog obrazovanja dočekuju bez prijatelja i nastavnika s kojima dogodine više neće biti. To su, dodaje, vrlo teške i mučne situacije koje se na tinejdžerima odražavaju svakodnevno.
– Jednostavno, izgubili su ritam sna i spavanja, jer dosadašnjih obveza i aktivnosti nemaju. Tinejdžeri su najranjivija skupina i boravak u školi samo im se jednom u životu događa, a sad im je to onemogućeno. U kakvom su stanju mogli smo vidjeti ovih dana i na Zavodu, gdje ih izvedemo u dvorište i pozovemo na nogomet, košarku ili kakvu drugu aktivnost, no oni je, zatvoreni u svoj virtualni svijet posljednjih tjedana, ne žele. Kad mi 13-godišnjak kaže da bi umjesto nogometa ili košarke ipak radije gledao televiziju, to nije normalna situacija – ocjenjuje dr. Dodig Ćurković, nadajući se da će se popuštanjem mjera i ova situacija u kojoj su se našli tinejdžeri u idućem razdoblju postupno smirivati.
Za sve buduće nedoumice i pitanja djelatnici Zavoda tu su za svu ciljanu populaciju, a pročelnica se nada da će broj poziva u Zavod biti manji, baš kao i broj prvih pregleda nakon koronakrize i puštanjem Zavoda u redovan rad.
Marija Mihelić-Glas Slavonije
