U Galeriji Gradskog kulturnog središta Metkovića jutros je održana dirljiva komemoracija posvećena Zdravku Vučićeviću, jednom od najzaslužnijih sportskih djelatnika u povijesti ovog grada na Neretvi. Brojni okupljeni – prijatelji, sportaši, građani i poštovatelji njegova djela – s dubokim poštovanjem prisjetili su se čovjeka čije je vizionarstvo, predanost i neumorni rad ostavili neizbrisiv pečat na sportski život Metkovića.
Zdravko Vučićević, koji je preminuo prije nekoliko dana, upamćen će se prije svega kao osnivač dva ključna sportska kluba koja su oblikovala identitet grada: Rukometnog kluba Mehanika i Veslačkog kluba Neretvanski gusar. Ove institucije nisu samo odgojile generacije mladih sportaša, već su i snažno obilježile Metković na sportskoj karti Hrvatske. Njegova energija i nesebična ljubav prema sportu utjecala su ne samo na rukomet i veslanje, već i na brojne živote onih koji su imali priliku surađivati s njim ili učiti od njegovog primjera.
Komemoracija, organizirana u srcu grada, privukla je veliki broj posjetitelja koji su došli odati počast ovom “velikanu sporta”, kako ga je opisao jedan od govornika. Atmosfera je bila puna sjećanja, zahvalnosti i emocija, a okupljeni su dijelili anegdote o Vučićevićevom entuzijazmu i predanosti koja je inspirirala cijele zajednice.
U ime Rukometnog kluba Metković-Zalmo, prigodnim riječima obratio se predsjednik kluba Nikola Veraja, ističući Vučićevićevu ulogu kao osnivača i vodiča kluba kroz godine uspjeha i izazova. “Zdravko nije samo osnovao klub – on je stvorio duh koji još uvijek živi u svakom našem igraču”, rekao je Veraja, podsjećajući na generacije rukometaša koje su kroz klub prošle pod njegovim vodstvom.
Slično emotivno, u ime Veslačkog kluba Neretvanski gusar, počast je odao Joško Erceg. On je istakao kako je Vučićevićevim zalaganjem veslanje postalo simbol metkoške snage i upornosti, posebno na rijeci Neretvi koja je uvijek bila u srcu klupske tradicije. “Njegova vizija nije bila samo o medaljama, već o odgoju mladih s dušom borca”, naglasio je Erceg.
Svoje poruke uputili su i drugi istaknuti sudionici: gospodin Miro Vidović, koji je govorio o Vučićevićevom utjecaju na širi sportski razvoj grada, te Nikica Batinović, koji je podsjetio na zajedničke trenutke predanosti sportu. Posebno dirljivo zvučao je govor Iva Veraje, koji je zastupao starije prijatelje spriječene da prisustvuju. “Unatoč udaljenosti, njihova srca su bila ovdje s nama, baš kao što je Zdravko uvijek bio blizu svima”, rekao je Veraja.
Komemoracija je završila minutom šutnje i aplauzom, simbolizirajući zahvalnost za nasljeđe koje Vučićević ostavlja iza sebe. On će ostati trajno upisan u sjećanja Metkovaca kao čovjek koji je živio za sport – i kroz koji je sport živio. Njegov primjer predanosti i vizije podsjeća nas da sport nije samo igra, već snaga koja gradi zajednice i oblikuje budućnost.
U danima koji dolaze, očekuje se da će se u oba kluba održati dodatne aktivnosti u spomen na Vučićevića, uključujući i turnire posvećene njegovom sjećanju. Metković gubi jednog od svojih velikana, ali dobiva vječno nasljeđe koje će inspirirati nove generacije.
