Jučer je 16 članova HPD Gledavac provelo sunčani zimski dan u šetnji na brdo Velika Mitruša.
Polazište nam je bilo selo Jasenice (BiH, iznad Struga).
Iako je dan još uvijek kratak, uspjeli smo nakon silaska s Mitruše otići do utvrde iznad Ljubuškog i razgledati još jednu povijesnu građevinu.
Neke detalje izleta možete pogledati na fotografijama, a nešto više o Velikoj Mitruši možete pročitati u nastavku (tekst s Wikipedia).
Velika Mitruša je brdo u Bosni i Hercegovini. Nalazi se iznad mjesta Crnići, na samoj granici s Hrvatskom. Najviši vrh se nalazi na 431 m.n.m.
Na vrhu Velike Mitruše (u smjeru od jugoistoka ka sjeverozapadu) nalazi se gradinski kompleks, naselje čiji su sustav obrane činila tri suhozidna prstena, te s pristupne strane još jedan suhozidni luk.
Središte gradine je kamena zaravan promjera 40 metara, nekada opasana suhozidom. Drugi suhozidni prsten je opsega oko 180 m. Vrlo je vjerojatno da su u njemu postojala dva izlaza: jugozapadni s pogledom na Naronu i Neretvu, a drugi na sjeveroistoku, oba širine 3-4 metra. Treći prsten je opsega oko 450 m. Kao i drugi prsten, i ovaj je vjerojatno imao izlaz, okrenut prema Naroni. Izvan njega, sa sjeverozapada je još jedan suhozid lučnog oblika, dug 90 m, u kojem su dva izlaza širine 3 metra (svaki). Na površini su pronađeni neornamentirani keramički ulomci, bez mogućnosti pobližeg određivanja, ali su vrlo slični onima koje je pronašao Ivan Marović u kamenim gomilama na području Narone.
Budući da su Daorsi nastanjivali i lijevu i desnu obalu Neretve te trgovali s Grcima u Naroni, za pretpostaviti je da je ova gradina bila u njihovu posjedu. Strateški gledano, bila je važno mjesto nadzora nad naronskom lukom i zaleđem, pogotovo imajući u vidu da se s nje pruža pogled na deltu Neretve od Čapljine do Kule Norinske, te do brdskog lanca Hutova na istoku i vrhova Mihovil i Veliki Šibenik (Vrgorsko gorje) na zapadu. S obzirom na to da su pronađeni keramički ulomci nagorjeli, vrlo je vjerojatno stradala u požaru, i to (moguće) u sukobima Ardijejaca i Daorsa u 4. stoljeću prije Krista ili možda u kasnijim delmatskim pljačkaškim pohodima. Gradina je datirana u brončano i željezno doba. Slična je s drugim u bližoj okolini: Obale (Radišići) te Žuželj (Miletina), a spominjana je u radovima Carla Patscha, te Ive Bojanovskoga.
