Prekjučer je svoju posljednju bitku, bitku za život, izgubila naša draga kolegica Ljubica Kraljević. Otišla je samozatajno i ponosno kao što je i živjela.
Svi dugo pamtimo svoje prve učiteljice (ili učitelje), oni su obilježili naše odrastanje i bili nam prvi putokaz na životnom putu. Jedna od takvih učiteljica bila je i Ljubica Kraljević. Nesebično, s ljubavlju i strpljenjem poučavala je i odgajala mnoge generacija i bila im prvi važni putokaz u životu. Vesela i brižna, živjet će u srcima svojih učenika jer svatko u sebi nosi svog prvog učitelja.
Svojim primjerom vrsne, samozatajne i odgovorne učiteljice zauzela je mjesto u srcima mnogih: djece, roditelja, kolega i lokalne zajednice u kojoj je živjela i djelovala. Cijenila je i voljela djecu, roditelje i kolege i bila je voljena i cijenjena. Požrtvovnim pristupom u poučavanju mladih generacija bila je primjer predanosti i ozbiljnosti u ovom našem odgovornom i svetom poslu. „Ako se prema pojedincu odnosiš kao da je ono što treba i što može biti, on će i postati što treba i što može biti”, rekao je jednom prigodom Goethe; a naša Ljubica se upravo tako odnosila prema svakome svome učeniku.
Na svemu tome, hvala ti, draga Ljubice. Hvala, u ime generacija koje si izvela na put života, u ime njihovih roditelja i u ime nas kolega koji smo s tobom dijelili zbornicu. Srca ispunjenih tugom, obećajemo ti da te nikada nećemo zaboraviti! Ostat ćeš zauvijek u srcima, mislima i uspomenama svih nas.
U ovim teškim trenutcima tvojim najmilijima izražavamo iskrenu sućut!
Zbogom časna učiteljice!
Počivaj u miru Božjem!
.
Kolektiv OŠ don Mihovila Pavlinovića
