U nedjelju, 26. siječnja 2025. godine, HPD “Metković” organizirao je izlet na krajnji jug naše županije. Odredište je bila Kuna Konavoska, a cilj – najviši vrh županije, Sniježnica (Sv. Ilija), sa 1234 metra nadmorske visine. Nebo su oslikavali oblaci, dok je sunce pokušavalo pronaći put do nas, uz sigurnu podršku vjetra, no kiše nije bilo.
Nakon otprilike dva sata vožnje stigli smo u Kunu. Iz Kune prema vrhu vodi utabana staza koja datira još iz doba Austro-Ugarske. Sniježnica je najjužniji gorski greben Dinarskog gorja u Hrvatskoj. To je zapadni ogranak visokog Orjena, čija je zapadna granica Žaba (953 m), dok mu je jasna istočna granica prema Orjenu sedlo Jablan Do – Grab (839 m).
Najviši vrh Sniježnice je Sv. Ilija (1234 m), a tu su i Velji vrh (1156 m), Kosmač (1046 m) i Štedar (1165 m). Padine Sniježnice prekrivene su rijetkim sredozemnim ljekovitim biljem poput pelina, vrijeska, graba i drugih vrsta. S najvišeg vrha pruža se predivan pogled na Konavosko polje, Zračnu luku Dubrovnik, Elafite, Mljet, Korčulu, Lastovo, Pelješac, kao i na bosanskohercegovačke visoke planine poput Čvrsnice i Prenja te crnogorske masive Durmitor, Orjen, Komove i Prokletije.
Na vrhu se nalazi kapelica sv. Ilije iz 19. stoljeća. Na blagdan Duhova tradicionalno se održava hodočašće do kapelice. Planine su u drevna vremena često bile obitavališta bogova, a tako se i Sniježnica spominje kao Kamova planina po grčkom kralju Kadmu te kao Esculapova planina, prema grčkom bogu zdravlja i iscjeliteljstva koji su, prema predaji, boravili na njoj. U narodu je Sniježnica poznata i kao „ledenica“ zbog snijega koji se na planini zadržavao sve do travnja.
A mi? Koračajući prema vrhu, doživljavali smo vlastitu katarzu, oslobađajući se svakodnevnih okova i osjećajući se lagano i počašćeno jer ćemo na vrhu zahvaliti životu što nas je doveo do još jednog cilja – gozbe za um i tijelo. Planina je nepredvidiva, a na vrhu je pokazala svu svoju raskoš. Dok smo hodali, začuđeni gosti – glasnici proljeća – pokušavali su se probiti do visina, no gospodin vjetar pobrinuo se da ih uspori, nadjača i pokaže tko je ovdje vladar.
Istina je da oštri vjetar nije dopustio da duže uživamo u pogledu s vrha te nas je ubrzo potjerao natrag, no to nimalo ne umanjuje ljepotu ovog iskustva. Naprotiv, samo nas poziva na ponovni dolazak.
Tekst: Maja Tošić
