U lipnju 2025. članovi HPD Metković uputili su se na nezaboravnu planinarsku avanturu u Gorski kotar, s ciljem osvajanja kružne staze Bijele stijene – Vihoraški put – Samarske stijene, jedne od najatraktivnijih, ali i najzahtjevnijih planinarskih staza u Hrvatskoj. Ovo putovanje obilježilo je istraživanje prirodnih ljepota, fizički izazovi i neponovljivi doživljaji u srcu netaknute prirode.
Dan 1: Skrad – Zeleni vir i Vražji prolaz
Naša avantura započela je u Skradu, poznatom po prirodnim draguljima Zelenom viru i Vražjem prolazu. Zeleni vir, smješten na 345 metara nadmorske visine, očarava smaragdno zelenom vodom čija temperatura rijetko prelazi osam stupnjeva. Potok koji se ruši sa stijene i mostići priljubljeni uz stijene čine ovo mjesto pravom oazom divlje romantike. Staza kroz Vražji prolaz, s uskim prolazima i mostovima, pružila je osvježavajući uvod u naš boravak, idealan za ljetne dane.
Smješteni smo bili u Fužinama, slikovitom mjestu čija povijest seže u 17. stoljeće, kada je obitelj Zrinski započela iskopavanje željezne rude, po čemu je mjesto i dobilo ime. Fužine obiluju znamenitostima poput špilje Vrelo, otkrivene 1950-ih prilikom izgradnje akumulacijskog jezera Bajer, jezera Bajer, Svetišta Majke Božje Snježne, Zavičajne zbirke u Liču, parka dr. Franje Račkog i crkve sv. Antuna Padovanskog. Ove znamenitosti dodatno su obogatile naš boravak, pružajući uvid u bogatu kulturnu i prirodnu baštinu kraja.
Dan 2: Uspon na Bijele i Samarske stijene – Vihoraški put
Slijedećeg dana, 21. lipnja 2025., krenuli smo rano ujutro prema selu Jasenak, a zatim makadamskim putem do parkirališta na “13. kilometru”, odakle počinje uspon. Put do parkirališta bio je dug i naporan, ali svjež zrak Gorskog kotara brzo nas je osvježio, raspršivši umor i pripremivši nas za izazov koji je slijedio.
Staza počinje kod Vrata, kroz guste šume i visoke paprati, vodeći prema smjerokazima za Bijele stijene i Ljusku. Bijele i Samarske stijene, dio strogog rezervata prirode u gorju Velika Kapela, očaravaju kraškim oblicima – arkadama, prstima i drugim fantastičnim formacijama koje spajaju ponore s nebom. Unatoč obilju padalina, ovo područje nema površinskih tokova niti vrela, što ga čini jedinstvenim.
Uspon je bio izuzetno zahtjevan, s kamenitim terenima, čestim usponima i spuštanjima te prirodnim preprekama poput srušenih stabala. Staza je raznolika, gotovo divlja, ali i neodoljivo lijepa. Nakon prolaska kroz Zelenu dolinu, suočili smo se s najzahtjevnijim dijelom – Ljuskom. Ovaj dio staze, nazvan po oštrim i uskim stijenama, zahtijeva provlačenje kroz usjeke uz pomoć sajli i ljestava. Oprez i spretnost bili su ključni za sigurno savladavanje ovog dijela.
Nakon Ljuske, stigli smo do Ratkovog skloništa, jedinstvenog planinarskog objekta smještenog ispod okomite stijene. Ovdje smo se kratko odmorili i osvježili prije završnog uspona na Samarske stijene (1302 m). Vrh Samarskih stijena, obraslih smrekama, pružio je spektakularan pogled na Velebit, Bjelolasicu i Risnjak. Smreke na vrhu čine ovaj kraj rijetkim primjerom vegetacije na visokim vrhovima, što dodatno naglašava jedinstvenost ovog područja.
Nakon sedam sati napornog hodanja, Vihoraški put smo završili umorni, ali ispunjeni osjećajem postignuća. Povratak u Fužine bio je prilika za odmor i razmišljanje o predivnom danu.
Dan 3: Kanjon Kamačnik i povratak
U nedjelju, 22. lipnja 2025., posjetili smo kanjon Kamačnik, desni pritok rijeke Dobre, u blizini Vrbovskog. Staza kroz kanjon, okružena svježinom rijeke i bujnim zelenilom, djelovala je terapeutski na tijelo i dušu. Prolazak kroz kanjon, koji traje nešto više od sat vremena, bio je savršen završetak našeg putovanja.
Zaključak
Gorski kotar nas je očarao svojom netaknutom prirodom, svježim zrakom i izazovnim stazama. Od Zelenog vira i Vražjeg prolaza, preko kulturnih znamenitosti Fužina, do napornog, ali veličanstvenog uspona na Bijele i Samarske stijene te završnog posjeta kanjonu Kamačnik, ovo putovanje ostaje urezano u našim sjećanjima. Ponesli smo sa sobom svježinu Gorskog kotara, koja će nas inspirirati za buduće avanture.
Piše Maja Tošić
