Hrvatska već sedmu godinu za redom miroljubivim hodom daje podršku nerođenima! Geslo ovogodišnjeg Hoda je: Život je zakon!
Danas se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji po prvi puta hodalo u prekrasnom gradu u dolini Neretve, u Pločama. Hoda se i u našem predivnom gradu Zadru. Pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojega proizlaze sva druga ljudska prava! Potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem, okupljeni sudionici hodali su gradom uz pjesmu i veselje iskazujući solidarnost, poštovanje i ljubav prema nerođenom i rođenom djetetu, njegovoj majci, ocu, našim bakama i djedovima, za naše obitelji i domovinu Hrvatsku.
Hod za život uključuje sve ljude koji se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. U Hrvatskoj su 4 medicinska fakulteta na pitanje Ustavnog suda kad započinje ljudski život odgovorila – začećem. Isto tako, iskustvo i znanstvena istraživanja potvrđuju da je za brigu o nerođenom i rođenom djetetu ključna ljubav. Ljubav i briga o trudnici, djetetovoj majci, ljubav majke i oca prema nerođenom djetetu, baš kao i potpora obitelji i lokalne, društvene zajednice. Hod za život potiče na razmišljanje, poziva na sučeljavanje argumenata i svojim volonterskim radom pruža potporu svakom djetetu – rođenom i nerođenom te njegovu ocu, majci i cijeloj obitelji.
Znanost je toliko uznapredovala te je svima nama otkrila kako je svako začeto dijete jedinstvenog genetskog koda. Već 18. dan od trenutka začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna formirani su svi organi, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta. Već s 12 tjedana starosti dijete se smije. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!
Danas smo u Pločama mogli čuti potresno svjedočanstvo Maje Vučković. Njezini otac i majka su tijekom trudnoće bili suočeni s teškim dijagnozama svoje kćeri Maje. Unatoč neizvjesnosti te bolnim i teškim prognozama koje su dobivali za svoje nerođeno dijete, njena je majka u svom srcu osjećala da to nije kraj. Rekla je liječniku da joj pomogne da iznese trudnoću do kraja, ali da ne dopušta bilo kakav zahvat koji bi značio prekid života. Majčina odlučnost se pokazala ključnom u ovom trenutku i njezina želja za ljubavlju prema svom djetetu urodila je plodom.
Maja je rođena kao potpuno zdrava beba i danas je i sama majka 4 djece, zahvalna na daru majčinstva koje obogaćuje njezin život i uči je odgovornošću, strpljenju i predanju.
Martina Vrankić, koordinatorica Hoda za život u Pločama istaknula je da pobačaj predstavlja prekid života konkretne osobe – neponovljivog ljudskog bića – dječaka ili djevojčice. Svako dijete ima pravo na život i niti jedna se žena ne bi trebala naći u situaciji da prekine život svoga djeteta. Mi razumijemo da se majke, trudnice mogu naći u teškim okolnostima i zato smo tu da pomognemo pronaći ljudska rješenja za ljudske situacije.
„Većina ljudi u Hrvatskoj jasno i glasno poručuju da su za zaštitu čovjekovog života! Sudjelovanje u ovom Hodu pomiče Hrvatsku prema sve boljoj i većoj zaštiti prava na život – od začeća do prirodne smrti!.
Ističem važnost prihvaćanja svoje odgovornosti. Mi kao građani koji živimo u demokraciji odgovorni smo za to da zakoni štite najranjivije i najslabije u našem društvu. Danas kada vidimo da u Hrvatskom saboru postoje zastupnici koji se zalažu za usmrćivanje nerođenog djeteta do poroda – jasno je da je potrebno promijeniti zakon o pobačaju star 45 godina. Potrebno je postaviti novi zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji i kulturi smrti, a znanost kaže da život počinje začećem! Želimo zakonski okvir koji gradi kulturu života, koji jača i štiti ženu i osigurava dostupnost istinitih informacija o razvoju nerođenog djeteta te o posljedicama pobačaja i za dijete i za majku!“, rekla je Vrankić.
Jelka Barba, koordinatorica Hoda za život također u Pločama ističe kako istina o ljudskosti nerođenog djeteta i nastojanje da se drugima pomogne ne vrijeđa osjećaje, nego upravo suprotno – zacjeljuje rane. Neki od članova inicijative mogli su čuti žene koje su imale pobačaj kako kažu: „Da sam ja onda znala ono što danas vidim na fotografiji i ultrazvuku, ne bih pobacila.“ Ili: „Da me barem netko podržao, da mi je barem netko rekao – nemoj pobaciti – ja to ne bih učinila.“ Jako su nam na srcu upravo te žene. Čekamo ih raširenih ruku da nam se pridruže.
Hodamo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Stoga je naša odgovornost, briga za zaštitu života od začeća do prirodne smrti.
Svi mi ljudi povezani smo zajedničkom stvarnošću da nam u tih prvih 9 mjeseci života, još intenzivnije nego inače u životu, treba ljubav i zaštita naše majke, oca i cijelog društva. Svi mi ovdje dobili smo tu zaštitu. Da nismo, danas ne bismo bili ovdje. Želimo to omogućiti i drugima.“, rekla je Barba.
Ovogodišnjim Hodom želimo ponovno naglasiti našu potporu svim liječnicima, medicinskim sestrama i farmaceutima koji koriste priziv savjesti kako bi zaštitili oba pacijenta o kojima su dužni brinuti – i majku i nerođeno dijete.
Priziv savjesti je odluka pojedinca da odbije izvršiti neku obvezu koju mu nameće pravni sustav. Pravo na priziv savjesti proizlazi iz slobode savjesti, koja je zajamčena člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka. Jednako tako, štiti ga I čl. 47. Ustava Republike Hrvatske.
Na ovogodišnjem Hodu za život moglo se čuti i iskustvo dopredsjednice Udruge „Majka Krispina“ Dese Jelavić i fra Boris Baruna.
Udruga, odnosno sigurna kuća „Majka Krispina“ smještena je u Međugorju i već 20 godina je na usluzi ženama koje su zbog različitih životnih poteškoća odlučile zatražiti pomoć. Kuća prima sve nezbrinute trudnice, žene i djecu koje su žrtve nasilja.
Desa Jelavić, istaknula je važnost potpore i podrške svakoj trudnici, majci koja se nađe u teškim životnim okolnostima: „Svi mi imamo u svojoj blizini majke, kćeri, prijateljice koje su se našle u teškim životnim okolnostima i samo čekaju riječ potpore, savjeta i ljubavi. Sve vas pozivam na produženi hod života, koji ne treba završiti danas, već se nastaviti u našoj svakodnevnici.“,
zaključila je Jelavić.
Fra Boris Barun iz Međugorja, naglasio je kako smo iz ljubavi stvoreni i za ljubav, ne za oduzimanje života.
„Život se treba razvijati u ljubavi! Još u majčinoj utrobi dijete treba osjetiti da ga majka ljubi“, istaknuo je fra Barun.
Dužnost nam je biti glas onih čiji glas se ne čuje!
Za zaštitu života hodat će se 11. lipnja u Osijeku i Sisku, a 25. lipnja hodat će se u Rijeci.
