Hladno jutro – prvi put ove jeseni u Neretvi temperatura je pala ispod nule, a na lokvama se stvorila ledena kora. Krenuo sam obići Luke, livade i „jendeke“ u potrazi za pticama. Za objavu dijelim jednu pticu iz obitelji čaplji.
Bukavac (Botaurus stellaris) ptica je veličine do 80 cm i raspona krila do 135 cm. Vrlo je skrovita – živi u gustim tršćacima i rijetko se viđa, dok se tijekom gniježđenja češće čuje. U Neretvi je gnijezdarica, s oko 25 pjevajućih mužjaka. To znači da, ako ima dovoljno slobodnih ženki, može biti i više gnijezda, budući da mužjaci mogu imati više ženki.
Kao što vidite na fotografiji, ptica je bojom perja prilagođena okolišu (odlična kamuflaža), zbog čega ju je vrlo teško uočiti, pogotovo kada miruje. Na slici se vidi kako zauzima karakterističan uspravni stav u trenutku kad osjeti moguću opasnost. Nevjerojatan je osjećaj biti joj ovako blizu, a da je pritom ne ugrožavate.
Još bih dodao da je bukavac iznimno rijetka ptica, a Neretva jedno od najvažnijih staništa za gniježđenje ove plahe vrste.
Ni ptica ni ja nismo trepnuli – sami, dio prirode, bez ikoga da pokvari ugođaj. Samo oni koji su na ovakav način doživjeli prirodu znaju što to znači. Čuvajmo ovo što imamo, jer još uvijek imamo puno. Ne dopustimo da se ugrozi ova ljepota.
Piše:
Bare Ilić
