Umirovljeni kotorski biskup mons. Ilija Janjić predslavio je misno slavlje na blagdan sv. Franje u utorak 4.listopada u crkvi posvećenoj prije 40.g. utemeljitelju franjevačkog reda sv. Franji na Kladi u Metkoviću u koncelebraciji novog župnika metkovske Župe sv. Ilije fra Denisa Šimunovića, bivšeg neretvanskog dekana don Stipe Jerkovića, sadašnjeg don Davora Bilandžića, te brojnih svećenika i redovnika.
Na početku misnog slavlja, biskup Janjić pozdravio je župnika, koji ga je još u lipnju, pozvao na ovo slavlje, također i svu braću svećenike, posebno braću franjevce kojima je čestitao njihov blagdan utemeljitelja, kao i one koji su nosili zastave i kip sv. Franje u procesiji, zbor koji će uzveličati slavlje svojim pjevanjem, kao i sve vjernike, kojima je čestitao jubilej.
Biskup je, govoreći o biskupiji iz koje dolazi, gdje je 23g. bio Ordinarij, između ostaloga rekao kako se sv. Franjo u Kotoru štuje odavno, a prije nekoliko godina proslavili su 750 g. od dolaska franjevaca, ali važno je, kako ga danas slavimo, kako ga častimo, koliko ćemo ga častiti, i koliko će nam biti zagovornik, pomoćnik na našem životnom putu prema vječnosti, te koliko ćemo ispuniti onu trupicu, koja je ovdje prazna. Ta trupica očekuje nas – to je simbol Crkve, nećemo dozvoliti da ona bude prazna, naglasio je. Kako ćemo, i na koji način učiniti da budemo pravi, ponizni, siromašni nasljedovatelji sv. Franje, zapitao je.
„Ako budemo željeli da budemo ljudi sa ljudskim kvalitetama i ako budemo željeli da budemo kršćani, katolici! One, koji su čvrsti u svojoj vjeri, koji svoju vjeru ne bi prodali za ništa – te posebno pozdravljam, a pozdravljam i one koji izdaleka promatraju Crkvene ljude kako žive. Svojim svjedočanstvom trebamo biti magnet i za te, koji nas promatraju a još nisu kršćani, nisu barem dobri kršćani… ‘A što s onima koji su bacali jaja i pomidore na sada pok. nadbiskupa Franića, i to baš u dolini Neretve,’ da li i takvih još ima, da li i takvi se nadaju da će im Gospodin oprostiti, da li oni žele reći – bio sam na krivom putu, želim se vratiti Bogu svome, koji me stvorio, koji me otkupio i koji me želi posvetiti, da li želim ići na taj izvor žive vode, da me ta živa voda preporodi?… Ali, trebamo, ne samo ti koji su daleko od Crkve, možda ih nema ovdje sada, ali ima po kućama koje su uz Neretvu, ne samo oni, nego i oni koji nas gledaju i promatraju sa strane, a i oni koji čvrsto vjeruju, svi trebamo ići k tom izvoru – Kristu, kao što je sv. Franjo išao, naglasio je biskup Janjić i zapjevao „Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja, čezne Bože za tobom“, a pridružili mu se i brojni vjernici.
Spomenuo je riječi sv. Pavla, ‘Ne živim više ja, nego Krist u meni’. „O, kada bi taj Krist živio u svima nama, kako bi ovaj svijet bio bolji, ljepši, kako bi ovaj svijet bio bolji u našim obiteljima, u zajednicama, našem narodu, u čitavom svijetu, Krist, koji je i prvi i posljednji i alfa i omega, naglasio je mons. Janjić i ponovno uz pjesmu, zajedno sa pukom pjevao ‘Kriste budi naša radost, Kriste budi naša sreća, Kriste budi nam život ti’… Nećemo ponavljati, dodao je, vidim da znate ovu pjesmu, ali tko će nam propovijedati Krista – to piše u Svetom Pismu, to sam Krist kaže ‘Žetva je velika a radnika malo, molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.’ Nije Krist rekao, to nije vaša briga, to je moja briga, nego, molite, surađujte, kako su naši stari znali moliti, žrtvovali se za nova zvanja, one majke – koje su bile radosne kad čuju od sina ili kćeri, da bi sin pošao za svećenika ili redovništvo, a kćer u samostan, to su bile dobre obitelji, dobre majke. A danas?…upozorio je biskup, prisjetivši se riječi generalnog vikara, kada je prije 60 g. bio u sjemeništu – lijepe su naše crkve, ali, ako ne budemo imali svećenike, one će biti zatvorene, i ponovno s pukom zapjevao „Svećenika majko, svojoj Crkvi daj, koji će nas majko, voditi u raj.“
Molimo sv. Franju da svoja srca otvorimo Bogu za izgradnju našega duhovnog hrama, da bi mogli postići savršenu i buduću svetost, da bi očekivali onaj dan koji nas čeka – a sve nas čeka, da zatvorimo oči, kad sve ostavljamo, kada dolazimo pred Suca. Nemojmo dozvoliti da taj sudac kaže – ne poznam te – nisi me dovoljno svjedočio. Ako kaže – ne poznam te – to znači – udalji se od mene, a ta daljina od Boga znamo kako se zove. Pakao! Dok putujemo ovdje na zemlji, dok plovimo ovim plovilom Crkve, učinimo sve, da On kaže – slugo dobri, uđi u radost svojega Gospodara. To je rekao sv. Franji i tolikim drugima i u našem narodu, ima ih i u kotorskoj biskupiji – sv. Leopold, bl. Gracija, bl. Ozana, sl. Božja Ana Marija Marović, a imamo dovoljno drugih u samoj Hrvatskoj – počevši od Stepinca pa do Nikole Tavelića. Oni su nam uzori, ali Nebo bi bilo siromašno, kad bi bilo popunjeno samo sa proglašenima od Crkve, a mi se trebamo truditi – da dođemo kod onih koje nitko ne može izbrojiti – milijarde…
„Ako se ne budem trudio da dođem u te nepoznate, uzalud sam se rodio, i sv. Franjo može nam pomoći da doživimo tako – da dođemo jedanput u te nepoznate. Oni su u Božjoj blizini, oni su sve postigli, njihov život nije bio uzaludan, pa, ako su bili i grešnici, obratili su se poput sv. Augustina i tolikih drugih, i sv. Pavao je progonio Crkvu – ošinula ga je ona zraka Kistova sunca i obratio se. Tako mi, svi skupa – nije važno kakva nam je bila prošlost, nego je važno što sada želim i da li se sada želim obratiti ili želim ostati pod vlašću Sotone, o meni ovisi!“
Isuse, ti me voliš, ti si dao svoj život za mene, to su spoznali sveci, to je spoznao sv. Franjo, daj da i mi svoj život koji nam je Bog darovao, iz ljubavi stvorio, iz ljubavi oca i majke i iz ljubavi nebeskoga Oca, daj da moj život koji mi je darovan, da jedanput se promijeni u vječnom životu, zajedno sa Franjom i ostalima, ako su mogli toliki i toliki, zašto ne bi mogao i ti ili ja, zaključio je homiliju biskup Janjić – pozvavši sve nazočne da kažu: „Hoću biti dobar, hoću biti svet.“
Župnik vlč. Šimunović, zahvalio je svima koji su pridonijeli ovom slavlju te pozvao vjernike na čašćenje relikvije sv. Franje, koje su nakon misnog slavlja bile izložene na oltaru. Slavlje je uzveličao župni zbor kojeg vodi s. Mila Deak. Na klavijaturama je bila prof. Anita Cuca Bebić.
Antonija Menalo
