U duhu stare latinske izreke carpe diem (iskoristi dan), članovi Hrvatskog planinarskog društva Metković odlučili su 8. ožujka, Međunarodni dan žena, provesti onako kako najviše vole – u zagrljaju planine. Odredište je bio Sutvid (vrh Velika Kapela, 1155 m), smješten u sastavu golemog i zadivljujućeg masiva Biokova, koji iznova podsjeća koliko je priroda raskošna u svojoj jednostavnosti.
Od staroslavenskih bogova do strmih uspona Zanimljivo je spomenuti samo porijeklo imena Sutvid. Odgovor nas, kao i često u našim krajevima, vodi u staroslavensku mitologiju. Ondje se spominje Svetovid, bog svjetlosti i proročanstva, pa se vjeruje da je Sutvid upravo jedna od njegovih inačica.
Uspon do ovog “božanskog” vrha nipošto nije lagan i u prosjeku traje oko tri sata. Staza započinje u Živogošću i planinare odmah suočava s ozbiljnim izazovom – nagibom od čak 27 posto. To je uspon koji se ne zaboravlja, a noge ga dugo pamte.
Vjerni četveronožni pratitelj Ovaj slavljenički izlet imao je i jednog posebnog gosta. Već na samom početku ekipi se pridružio razigrani pas, koji se pokazao kao pravi planinarski pratilac. Hrabro je koračao uz članove HPD-a gotovo do samog vrha. Odustao je tek pred završni dio uspona koji je uistinu najzahtjevniji te traži spretnost i korištenje ruku i nogu.
Između dvije tišine Iako je uspon donio malo patnje, nagrada na vrhu bila je vrijedna svakog koraka. Koliko god se riječi upotrijebilo, teško je opisati tu ljepotu. S visine od 1155 metara stječe se dojam gledanja svijeta s oblaka. Iznad planinara protezalo se beskrajno plavetnilo neba, a ispod njih golemo plavetnilo mora.
Kao da su stajali u međuprostoru, na prijelazu između “dvije tišine”. U toj neopisivoj mirnoći svatko je poželio ostati još malo, sačuvati taj trenutak i sakriti ga u sebi od zaborava. Nakon dugog izležavanja na suncu i zamišljenih pogleda prema pučini, došlo je vrijeme za povratak.
Slatki završetak uz kavu i kolače Silazak je, kao i uvijek, prošao brže i lakše. Pri dnu staze ekipu je ponovno dočekao njihov mali dlakavi prijatelj, pozdravljajući ih veselim cviležom “na svom terenu”.
Dan je završen upravo onako kako i priliči Danu žena – uz kavicu, kolače, osmijehe i onaj predivan osjećaj da su sebi darovali nešto uistinu posebno.
Tekst: Maja Tošić
