Pisati o generalu Andriji Matijašu nije nimalo lako, nije lako, jer smo ga svi mi dobro poznavali, i jer jezik nije dovoljno dobar da bi ga riječima mogao oslikati kao domoljuba i bojovnika, a nadasve čovjeka.
Pokojni Andrija bio je legenda za života i simbol obrane Domovine, kojoj smo svi toliko težili. I kad smo stigli u kraljevski grad Knin i kad se zavijorila hrvatska zastava, rekli smo svijetu:”Pobijedila je nova povijest Hrvatske! “Novu povijest Hrvatske stvarat će ljudi čistih ruku i čistog lica: Andrija je jedan od tih kamena temeljaca i stotine drugih i tisuće drugih, koji će nas opominjati: Pazite naši su ideali bili takvi i takvi!.. Nitko nema pravo dirati kosti mrtvih i ponižavati njihovo djelo.A kako je on živio, vjerujte mi danas bi bili svi sretni u Domovini da su ostali slijedili njegov put.
Povijest, poglavito u malim narodima, čine naizgled mali i obični ljudi s dna puka koji su, međutim, svojom zauzetošću, revnošću i žrtvom znali pokazati kako se ljubi vlastiti narod i vlastita Domovina u teškim i prijelomnim povijesnim vremenima. Jedan od tih ljudi zacijelo je bio pok.Andrija Matijaš Pauk.
Danas, kada Andrije Matijaša nema više među nama, Trogir je ostao bez svojega ponosa, a Hrvatska bez svojeg zaljubljenika. Hrvatski narod je ponosan što je u svojim redovima imao jednog tako odvažna i časna viteza, a njegovi najbliži, bojovnici i poznanici, još će ga dugo i dugo nositi u svojim srcima, jer je to pokojni Andrija svojim životom i vlastitom domovinskom žrtvom napose, nepobitno i zaslužio!
Raduj se, jer si s Gospodinom i moli, Andrija, za našu Hrvatsku!
Izvor: Veterani i prijatelji IV. GBR
