Ana Sršen se od malena bori s cerebralnom paralizom. Podrška obitelji , zajednice, a ponajviše volja za životom, ovu mladu, prekrasnu osobu, koja je uspješno završila fakultet, koja danas samostalo hoda, koja ima tako lijepi i pozitivni osmijeh, omogućila je da Ana danas radi na radnom mjestu administratora financija u Udruzi UOSI Prijatelj u Metkoviću. Godine nam izmiču. Često tako sjedimo u neizvjesnosti kakav će nam život biti i što će nam donijeti. Suočeni sa realnošću i stvarnošću pomirili smo se da smo jedino mi ti koji oblikujemo budućnost. Na trenutke neizvjesnost zamjeni strah, pa strah zamijeni sreća nečim izazvana. Sasvim prirodno je koliko se strah iz nas ne vidi i koliko ga je teško ispoljiti van. Ali pričamo o tome svaki dan uz kavu. Valjda nam razgovor i međusobno razumjevanje dođe kao međusobna terapija. Ona živi cerebralnu paralizu svaki dan. U svakodnevnim situacijama, svake minute i svakog trenutka. Ne samo peti svibnja. To je samo još jedan u nizu datuma. Živi je dok radi, živi sa njom dok djeluje, dok uči, dok sanja, dok gleda sunce na zalasku. I sanja. To je njena sila i snaga. Popriličan dio snova je ostvarila, završila je studije, zaposlila se. Ona neće danas posebno obilježiti nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom. Jer portali će biti prepuni toga. Neće im zamjeriti niti ona niti bilo tko od njenih kolega, nastaviti će raditi sa istim intezintetom kao jučer i kao što će sutra. Da duga je borba pred njom i pred svim osobama s cerebralnom paralizom, oni to najbolje znaju. Razumiju sve. Ne žale se oni žive onako kako znaju. Potegnut će svoju preostalu snagu da bi pomogli drugim svojim kolegama s invaliditetom. Bit će sve ok. Jer ona ne zna za drugačije.
MetkovicNET
