U ponedjeljak 12. svibnja, Župa Vid proslavila je blagdan sv. Leopolda Mandića u Prudu, gdje se sveti Leopold slavi kao suzaštitnik. Misnom slavlju koje je predslavio don Igor Goleš, župni vikar Župe sv. Nikole biskupa u Metkoviću u koncelebraciji župnika don Mile Čalo prethodila je procesija. Misa je slavljena na vanjskom oltaru, gdje se nalazi kip sv. Leopolda, gdje se prvi put slavila misa ratne 1992.g. Slavlje su uzveličali pučki pjevači i župni zbor kojim ravna Anita Cuca Bebić.
Čitajući pisma i slušajući Isusove riječi i Crkvu kroz stoljeća, znamo da je poziv na svetost upućen svakome od nas. Svi smo započeli sa krštenjem i pred nama je određeni broj godina koje nam je Gospodin dao kako bi i mi uspjeli u svetosti, rekao je u uvodu homilije don Igor.
„Sveti Leopold kaže: ne moraš raditi neki posebni posao da bi promijenio svijet. Dovoljno je da svoj posao radiš cijelim srcem. U tome je naša tajna svetosti. Sveci se nisu oslanjali na same sebe, nisu se zadovoljili podvojenim ili polovičnim životom, već su iz iskustva živoga Krista najprije radili na sebi, kako bi Gospodin po njima mogao i svijet promijeniti,“ naglasio je.
Kako naš svetac, tako i svi drugi sveci, u centru njihova života je bila molitva a poglavito ono najveće – slavlje svete mise. Svijet treba svece i danas, a ono što svijet od nas kršćana očekuje je jednostavnost života, duh molitve, ljubav prema svima a naročito prema malenima i siromasima, podlaganje i skromnost, samoprijegor i odricanje, pojasnio je propovjednik.
Svetog Leopolda zvali su ‘apostolom ispovjedaonice’ a njegovu ispovjedaonicu ‘salonom uljudnosti’ jer je svakog čovjeka primao uljudno i blago, s poštovanjem. U ispovjedaonici je dnevno provodio po desetak sati, četrdeset godina, pomažući ljudima. Iako je imao naglu narav, boreći se, na kraju je postao primjer blagosti, da su mu čak znali prigovoriti – zašto je toliko blag ljudima kada dođu na ispovijed…
„Tako su njegove slabosti, postale mjesto Božje proslave!“ Razne bolesti, nevolje i teškoće, nisu ga ni najmanje obeshrabrile, nije se zatvorio u samosažaljenje, već je uz sve svoje slabosti, redovito zazivao Gospodina i hranio se na izvoru života – na hrani slabih – na euharistiji.
Sv. Leopold kaže: „Neka nas ništa ne obeshrabri, već uvijek naprijed idimo sa sigurnošću da Gospodin računa na svaki napor i nagrađuje svaku žrtvu, ili, kako kaže sv. Faustini – ne nagrađujem za uspjehe u radu, već za trpljenje! I najbitnije – dušu koju smo dobili, da ju sačuvamo što čišćom pred Gospodinom, a mi to sigurno, svjesni smo, da na tom putu ne možemo ići sami, zato nam Gospodin i daje sakramente euharistije na kojima je naš zaštitnik bio osobito pobožan, sa kojima se redovito hranio.“ Pozvani smo, gorljivo ići svome Spasitelju, kako bi po nama mogao donijeti svjetlo vjere tamo gdje nas je postavio. Neka nam na tom putu pomogne i Blažena Djevica Marija, kojoj je sv. Leopold bio osobito pobožan i nazivao je svojom Gospodaricom, kako bi nam ona izmolila ponizno srce, koje je spremno predati se Gospodinu i zazvati ga, kako bi mogao i po nama danas djelovati kao po sv. Leopoldu, zaključio je homiliju vlč. Goleš.
Antonija Menalo
